FESTIVALIJE
Da mikovci mogu – mogu, pa čak i u istom danu odraditi dva koncerta. Zbog
pravog proloma oblaka, kako pišu ondašnji mediji, nastup je 23. lipnja u Pazinu morao biti odgođen. Kako je
karavanu put odnio na drugi kraj regije, Pazinjani su morali pričekati 29.
lipnja kad su
mikovci
trebali gostovati u Rovinju, te ih prije negoli krenu na rovinjski koncert odgledati i
odslušati. Prelistavajući ondašnje novine, ni u jednima nismo našli izjavu
sudionika festivala kojom bi se požalili da im je bilo teško.
Nailazimo i na još jednu
zanimljivost vezanu uz
gradove
domaćine. Naime, MIK se vratio u majčino krilo – u Rijeku koja mu prethodnih
godina zbog nedostatka novca nije mogla biti domaćinom. Možda bi se i 1972.
godine dogodilo isto da u “akciju spašavanja” nisu stupili Milka
Čakarun i Saša Sablić. Uspjeli su nagovoriti rukovodstva pojedinih poduzeća da
financijski potpomognu MIK i vratili Rijeci mikovsku karavanu.
Na čelo MIK-a došla je nova direktorica, odnosno direktorica Koncertnog
ureda prof. Alverna Smokvina koja će na tom mjestu ostati sve do kraja
“starog MIK-a”, 1986. godine.
MIK je te godine svirao i pjevao u čak šesnaest mjesta. Počeo je 15.
lipnja u Čavlima pa gostovao u Novom Vinodolskom, Bujama, Kastvu, Bakru,
Poreču, Rijeci, Puli, Pazinu, Rabu, Senju, Malom Lošinju,Kraljevici, Rovinju,
Buzetu i finalno nastupio 1. srpnja u Labinu. Karavana je pauzirala samo jedan
dan i to 26. lipnja.
U propozicije MIK-a unesena je novina – prvoplasirana pjesma s jedne
koncertne večeri iduće se večeri izvodi prva. Zbog toga je redoslijed pjesama
prve festivalske večeri dobiven ždrijebom, a isto pravilo vrijedi do današnjih
dana.