2003.

Uvijek prekrasna mikovska pozornica u Poreču

Iz Bakra je 22. lipnja krenula mikovska karavana.
Preko Vodnjana, Čavala, Krka i Labina stigla je do Poreča 27. lipnja, da bi 28.
lipnja bilo upriličeno finale. Iako je, baš kao i lanjske godine, prijetilo
“izlijevanje neba na zemlju”, finalna je večer protekla samo s
nekoliko kapi kiše te su mikovci komentirali: “Konačno nam se Svevišnji
smilovao”.

Skladbe

1. BONACE I NEVERE (S. Mandičić – Z. Turak – S. Mandičić) klapa
“NEVERA”

2. NE ZAPRI VRATA (V. Škaron – V. Juretić –
A. Valenčić) Diana BURUL

3. BUŠNUL SAN DIVOJKU (narodna / R. Pilepić – narodna / R. Tadej – S.
Salečić) Alen POLIĆ, nona RUŽA i “RIVERS”

4. TVOJI LANCUNI (I. Frleta – Lj. Bestulić
Stanković – R. Grubišić) Joso BUTORAC

5. LUNA ŠEĆE NAD KVARNEROM (R. Grubišić – D. Načinović – R. Grubišić)
Alen LAZARIĆ

6. ĆAKULA NA ĆAKULU (R. Pilepić – R. Pilepić – A. Valenčić)
Tamara BRUSIĆ i Vesna BATTIFIACA

7. PISMO BRATU (B. Krajcar – Lj. Bestulić
Stanković – A. Valenčić) Vili ŠKUFLIĆ i Silvija REJEC

8. OTELA SAN (D. Čargonja – B. Čop Pavušek – A. Baša)
Vivien GALLETTA i klapa “KRK”

9. PUSTIL SAN TI TRAG (D. Jeličić – D. Jeličić – A. Valenčič) Duško JELIČIĆ

10. ZA BOLJI SVIT (B. Krajcar – B. Krajcar – I.
Popeskić) Bruno KRAJCAR i prijatelji

11. DA MI JE S TOBUN PROŠEĆAT (A. Baša – R.
Pilepić – A. Baša) GINA i klapa “KASTAV”

12. RITORNO A PARENZO (B. Krajcar – V. Kuzma – I. Popeskić) Lidija
PERCAN i Voljen GRBAC

13. KAP DAŽJA (M. Lipovšek – M. Lipovšek –
R. Grubišić) Mario BATTIFIACA

14. JUDI MOJI NI Ml LAKA (S. Pavat / B. Fućak – L. Morosin / B. Fućak – A.
Valenčić) JOZEFINA i Sergio PAVAT

15. JEDRI MALA JEDRILICA (M. Tomasović – R.
Pilepić – A. Valenčić) Emilija KOKIĆ

16. ČERIŠNJA (I. Frleta – Lj. Bestulić Stanković – A. Valenčić) Vesna
NEŽIĆ RUŽIĆ i klapa “KRK”

17. SREBRNI LANCUN (V. Škaron – V. Juretić – A. Vitasović) Alen VITASOVIĆ

18. O, MARIE (M. Grdović – L. Morosin – A. Baša)
Mladen GRDOVIĆ i klapa “KRK”

19. LOKARINI TI KANTAJU (R. Grubišić – M. Bobuš –
R. Grubišić) Karin KULJANIĆ

20. LUMIN (Đ. Maršan – F. Neretić – A. Valenčić)
Đani MARŠAN

Mladu Ginu Picinić, rođenu Suščanku koja na MIK dolazi iz Amerike, publika jednostavno obožava

Nagrade

NAGRADE
PUBLIKE:

1. GINA i
klapa “KASTAV”, skladba “DA MI JE S TOBUN PROŠEĆAT” (A. Baša – R. Pilepić- A. Baša)

2. Tamara BRUSIĆ i Vesna
BATTIFIACA, skladba “ĆAKULA NA ĆAKULU” (R. Pilepić – R. Pilepić – A.
Valenčić)

3. Mladen GRDOVIĆ i klapa “KRK”, skladba
“O MARIE” (M. Grdović – L.
Morosin – A. Baša)

Ove su se
godine glasovima publike u gledališ pribrajali i glasovi TV gledateljstva,
odnosno glasovi “zarađeni” putem televotinga. U tom načinu glasovanja
najveći broj glasova dobila je mlađahna Sušćanka Gina koja već drugu godinu
zaredom na MIK stiže iz Amerike. Gina, naime, od svoje rane mladosti živi u New Jerseyju.

NAGRADE
STRUČNOG OCJENJIVAČOG SUDA:

1. Đani MARŠAN, skladba “LUMIN” (D.
Maršan – F. Neretić – A. Valenčić)

2. Alen
POLIĆ, nona RUŽA i “RIVERS“, skladba “BUŠNUL SAN DIVOJKU” (narodna / R. Pilepić –
narodna / R. Tadej – S. Salečić)

3. Alen LAZARIĆ, skladba “LUNA ŠEĆE NAD
KVARNEROM” (R. Grubišić – D. Načinović –
R. Grubišić)

Stručni žiri
“odradio” je MIK ’03 u sastavu Maja Sabolić, glazbena urednica Radio
Zagreba, Albert Petrović, glazbeni urednik Radio Rijeke i Ludvik Slana,
glazbeni urednik Radio Pule.

NAGRADA
“ZLATNI MIKROFON” ZA NAJROLJU INTERPRETACIJU:

Đani MARŠAN,
skladba “LUMIN”

NAGRADA “ROŽENICE” ZA NAJBOLJE KORIŠTEN
ISTARSKI MELOS:

Robert
PILEPIĆ za skladbu “BUŠNUL SAN DIVOJKU“

NAGRADA ZA
NAJBOLJI ARANŽMAN:

Aleksandar
VALENČIĆ za aranžman skladbe ’LUMIN”

NAGRADA “LJUBO PAVEŠIĆ” ZA NAJBOLJI
TEKST:

Duško
JELIČIĆ za tekst skladbe “PUSTIL SAN TI TRAG”

NAGRADA
“NOVOG LISTA” – “BESEDA” ZA KOMPLETAN DOJAM:

“BUŠNUL SAN DIVOJKU” (narodna / R.
Pilepić – narodna / R. Tadej – S. Salečić) u izvođenju Alena POLIĆA, none Ruže
POLIĆ i grupe “RIVERS”

Između ostalog, u objašnjenu nagrade o kojoj su uz
autoricu ove monografije odlučivali Srđan Brajčić, novinar Novog
lista i Damir Halilić Hal,
jedan od najpoznatijih svjetskih gitarista, stoji: Komisija našeg
lista; mišljenja
je kako su u pjesmi na najadekvatniji način, tekstom, a osobito načinom
pjevanja, odnosno izmjenom vokala i “starinskom glazbom” odjevenom
u moderno ruho glazbenici uspješno spojili “stari” i
“novi” MIK. Komisija najveću zaslugu za osebujan kolorit pjesme
“Bušnul san divojku” ipak pridaje noni Ruži Polić. Ponajprije zbog
toga što je svog unuka Alena odgojila tako da on nikad ne zaboravi odakle je,
te, da voli i cijeni svoje iskonsko, zlobinjarsko, ne dopustivši da ga želja za
uspjehom natjera na posezanje za komercijalnim nauštrb tradicije.

“PRIJELAZNA ZASTAVICA” – NAGRADA ZA
NAJBOLJEG DOMAĆINA:

Grad LABIN

Još jedna miljenica mikovske publike -Karin Kuljanić

Festivalije

Ako govorimo o MIK-u, neizbježno je spomenuti mikovske duete. Bilo ih je mnogo, a na “starom MIK-u” najčešće su se u duetu pojavljivali Ljiljana Budičin-Manestar i Mirko Cetinski ili pak Aldo Galleazzi i Milka Čakarun Lenac. Što su oni bili u puku za trajanja “starog MIK-a”, to su Vesna Nežić Ružić i Sergio Pavat na “novom MIK-u”. S pjesmom Vrtić pred kućun Vesna je debitirala na MIK-u 1977. godine, potom je 1982. otpjevala pjesmu Kuma Cila, a već 1984, pjevala je dvije kompozicije – pjesmu Nonići su moji navigali u duetu s Brunom Hrabrim, te i danas pamćenu kompoziciju Nella Milottija Kanat od vina kojom je pobijedila, a kompozicija je dobila i nagradu za najbolji tekst, kao i nagradu Roženice za najbolje korišten istarski melos. Vesnu mediji od milja nazivaju “istarskom ružom”, a ona je sama nakon nagrađene Martinje na prvom obnovljenom MIK-u izjavila:

Uživam u korištenju istarskog melosa u mojim kompozicijama, a vjerujem i slušatelji, jer to je ipak stil najbliži Istri i Primorju, kao što je nekom Dalmatincu blizak njihov melos. Uostalom, svaki pjevač ima nešto što je samo njegovo, a meni je to istarska čakavština, istarski narodni instrumenti i istarski melos.

Osim što je poznata i priznata glazbenica, Vesna je i diplomirana pravnica, majka djevojke Romane i zaštitni pjevački glas rodne Pule.

Sergio Pavat pak ove godine slavi 34. godišnjicu Sergia glazbenika. Glazbenik osebujna glasa i uvijek spreman za šalu, svoju dugogodišnju glazbenu karijeru tumači riječima: “Triba to izdurat”. Na MIK-u se pojavio 1993. godine, no hrvatska ga estrada pamti po hitu Noći istarske. Od sedam puta koliko je pjevao na Zagrebačkom festivalu, pet je puta bio drugi. Iza njega je dugogodišnja svirka u inozemstvu, brojni projekti i snimljeni nosači zvuka na hrvatskom glazbenom tržištu, te brojni nastupi na MIK-u, od kojih niti jedan nije prošao nezapažen. Uistinu, sa Sergiom na MIK-u nikad nije dosadno.

A kako je ustvari stvorena dobitna kombinacija zvana Vesna i Sergio?

Sve je ustvari počelo kompozicijom “Gremo rože brati”, za koju je glazbu napisao Đorđe Novković, a tekst Ljubica Bestulić Stanković. No, kad smo radili tu stvar, ispostavilo se da bi ona najbolje zazvučala, mislim onako istinski, kad bi bila izvedena u duetu. Onda se postavilo pitanje čija bi boja glasa najbolje pasala uz moju, a da taj čovjek dolazi s istog govornog područja odakle i ja i da može otpjevati pjesmu na čakavskom. Trebalo je misliti i na to da si odgovaramo i po glazbenom statusu, karijeri, iskustvu… Andrej Baša i Đorđe Novković predložili su da taj pjevač bude Sergio Pavat, a ja sam s oduševljenjem prihvatila, Sergio također, i naš je duet zaživio nastupivši s “Rožama” upravo na MIK-u ’95. Uslijedio je još duet “Na kantunu“, “Tartuf, “Pada daž” i“Niš bez medežije”, prisjeća se Vesna.

Sergio pak kaže:

Smo radili u duetu pet godina. Izdali smo dva albuma – “Na kantunu” i “Kad te ni”. Naša je suradnja bila izuzetno uspješna, svih pet zajedničkih mikovskih godina smo dobro pasali. Izabrali smo pravi trenutak za duet i publika nas je izvrsno prihvatila, ne samo ova tu nego i ona u dijaspori. Vesna tamo u Meriki svih pozna i jako ju vole, a zavolili su i nas dva u tandemu. Išlo nan je, išlo, ma treba znat stat. Da nismo stali, bi ljudi rekli: “Je, su dragi, su dobri, ma uvijek isto”. Zato treba znat kad je dosta, objašnjava “gašenje“ popularnog mikovskog dueta Sergio Pavat.

Vesna Nežić Ružić i Sergio Pavat kao duet osvojili su mikovsku publiku

Ono što je Ljubo Jelčić bio za “stari MIK“, to je Robert Ferlin za “novi” – voditeljska konstanta. Odnosno, deset obnovljenih M1K- ova, deset puta Ferlin za voditeljskim mikrofonom. Ove će mu godine biti jedanaesti. Najpoznatiji glas s Radio Rijeke sadašnja press služba festivala zove ekspertom za “svahili čakavski”. Naime, rođeni Istranin s privremenim boravištem u Primorju toliko je izmiksao materinju čakavicu s primorskom da je stvorio spoj neke treće koju razumiju i oni s one i mi s ove strane Učke. Kakav je Ferlin, možda će vam najbolje ocrtati ova “intimna ispovijed” koju su uši autorice monografije zabilježile nakon jednog od gostovanja MIK-a u Puli. Sitni noćni sati, umorni sudionici MIK-a čekaju autobus za povratak u Rijeku, a nas dvoje sjedimo na zidiću ispod Arene. Tad Ferlin, ničim izazvan, progovara:

Zamisli, ja kao desetogodišnjak u Areni, s plavom kapicom i crvenom maramom, recitiram pjesmu Mate Balote pred deset tisuća ljudi. Dolazi štafeta u Pulu, onih deset tisuća ljudi sluša mene kako govorim: “Svi mi govore da nisam fin, da nisam gospodin…“ i onda počnu ovacije. Pomislim, ajme, oni meni skandiraju i po prvi put za nastupa usudim se otvoriti oči. Pogledam, i shvatim grubu istinu. Organizatori su tijekom moje recitacije spustili padobrance u Arenu. Ah, traume! Ah, traume, do danas…

Tako je Ferlin zborio negdje sredinom devedesetih, nimalo svjestan i nimalo uobražen zbog činjenice da njemu na tisuće ljudi plješće iz večeri u večer MIK-a. A padobranaca – nema!

Robert Ferlin, voditeljska konstanta MIK-a i Danijela Trbović Vlajki, jedno od najprepoznatljivijih, lica s malog ekrana te voditeljica brojnih hrvatskih glazbenih festivala, kao i općenito TV zabavnih glazbenih emisija, vodili su MIK 2003. godine.

Direktora Festivala MIK, Andreja Bašu, koji se na MIK-u pojavio prvi put 1971. godine, koji je na “starom MIK-u” često bio proglašavan najboljim kompozitorom i aranžerom, čovjeka iza kojeg stoji bogato glazbeno i estradna iskustvo, brojna sudjelovanja i pobjede na svim domaćim festivalima (i na Eurosongu ’93), bogato iskustvo glazbenog producenta, odlučili smo “ignorirati”. O “liku i djelu” Andreja Baše upitali smo brojne sudionike “starih i novih MIK-ova”, te izvukli sljedeći zaključak: A, Baša, on je ustvari jedan “odmaknut lik”, naravno u pozitivnom smislu. Kad bi svatko “normalan” eksplodirao od bijesa ili tuge, on ispriča vic. Jednom zgodom, kaže anonimni mikovac, prva festivalska večer, sve v riti, ne štima ovo, ne štima ono, a koncert samo što nije počeo. Baša, “mrtav-hladan”, sjedi za kompjutorom i slaže pasijans. Naravno da je na koncertu sve štimalo, ali kako je on mogao znati da će se sve dovesti u red? Drugi dugogodišnji sudionik mikovske karavane priča pak kako je na finalnoj večeri u Rabu Baša uzeo čekić i cijelo popodne zakucavao tepih na pozornici. Treći priča zgodu u kojoj je kiša odgodila finale, a Bašin komentar na sve to bio je: “Poslije kiše dolazi sunce”. Mnogi su se složili u tome da je fanatik tehnike i tehničkog napretka. No, da je vanjština jedno, a stvarnost sasvim nešto drugo, svjedoči i podatak o pet prometnih nezgoda koje je direktor festivala imao uvijek uoči starta festivala, a po završetku festivala treba mu najmanje mjesec dana da otkloni stres.

Ono što se zasigurno može ustvrditi jest da je Baša veliki entuzijast i kreativac, tip čovjeka koji ne preza od izazova, ne poznaje pojam “radno vrijeme” i koji, kako od sebe, tako i od drugih, traži maksimalno zalaganje i trud. A sve s ciljem da konačan produkt bude savršenstvo. S druge strane pak znan je kao izuzetan zabavljač i humorist, čovjek s “rukavom prepunim najnovijih viceva” te izuzetno ugodan domaćin. Začudnost njegove ličnosti možda najbolje ilustrira Lepa Jele, skladba koju je napisao Andrej i koja je na najljepši način ne samo osuvremenila MIK kao festival već i pokazala kako u osobi Andreja umjetnika oduvijek “stanuju” dvije duše – ona mikovska, ali i ona rockerska.

Pogledajte kako je MIK izgledao prije

e-MONOGRAFIJA