Retrospektivna večer “40 let MIK-a” u HKD-u na Sušaku
Četrdeseti rođendan Festival Melodije Istre i Kvarnera
slavio je punih šest mjeseci, što pripremajući se za veliko slavlje, što
uistinu slaveći. Godina 2004. ostat će upisana u mikovsku povijest kao godina u
kojoj je MIK dobio monografiju, upriličio retrospektivnu večer na kojoj je
opjevao svih 40 godina postojanja, dobio dokumentarac u režiji Tonka Jovića, te
u lipnju slavljenički zapjevao i zasvirao u sedam gradova i općina duž Istre,
otoka i Kvarnera. Od 18. lipnja kad je startao u Malom Lošinju, do 26. lipnja
kad se finalno predstavio Rijeci, MIK se s 19 kompozicija predstavio i Vodnjanu
(20. lipnja), Čavlima (21. lipnja), Bakru (22. lipnja), Krku (23. lipnja), te
Labinu (24. lipnja). U subotu, 19. lipnja mikovci su imali dan odmora, a u
petak 25. lipnja u HKD-u na Sušaku upriličena je retrospektivna mikovska večer
nazvana “40 let MIK-a”. Uvertira u finalnu riječku mikovsku večer održanu na
Gatu Karoline Riječke bilo je predstavljanje Monografije “Melodije Istre i
Kvarnera (1964. – 2004.)” upriličeno u Vijećnici
Grada Rijeke.
Skladbe
1. SOTTO VOCE (M. Valković – Ma. Valković – R.
Grubišić) Alen VITASOVIĆ, Duško JELIČIĆ
i Ženska klapa MARETA
2. PRIMORSKA NOĆ (M. Grdović – L. Morosin – A. Baša)
Lidija PERCAN i Mladen GRDOVIĆ
3. NOŠTROMO (N. Milotti – Lj. Pavešić – I. Popeskić) Toni
KLJAKOVIĆ i Mario BATTIFIACA
4. VIENI SUL QUARNERO (B. Krajcar – V. Kuzma – O. Dešić)
Vinko COCE
5. MIH SE ČUJE, SVATI GREDU
(N. Milotti – D. Načinović – A. Valenčić) Vesna NEŽIĆ RUŽIĆ i MAGNOLIJA
6. KO VA RAJU (A. Baša – R. Pilepić – A. Baša) GINA
7. A GROZJE ZORI (Đ. Maršan – D. Načinović – A. Valenčić)
Đani MARŠAN
8. KI PUT SE MI POPREHTAMO
(D. Jeličić – D. Jeličić – I. Popeskić) Duško JELIČIĆ
9. TRIBALO BI ZAKANTAT (M. Bobuš – M. Bobuš – R. Grubišić)
Karin KULJANIĆ, Mirjana BOBUŠ i Klapa KRK
10. SAMO TEBE JA NE DAN
(R. Grubišić – D. Načinović – R. Grubišić) Alen LAZARIĆ
11. O, IVE, IVE (V. Škuflić – Lj. Bestulić
Stanković – A. Valenčić) Vili ŠKUFLIĆ
12. LIPO ZLATO MOJE (I. Frleta – Lj. Bestulić
Stanković – R. Grubišić) Joso BUTORAC i Ženska klapa MARETA
13. POD ULIKUN TRUDA (V. Škaron – V. Juretić – O. Dešić)
Klapa FORTUNAL
14. SINOĆ SPAZIH
(R. Pilepić – R. Pilepić / R. Tadej – S. Salečić) Alen POLIĆ
15. BABIN PAS (B. Krajcar – D. Načinović – A. Valenčić)
Eleonora TURČINOVIĆ
16. NEĆU KUHAT, NEĆU PRAT
(R. Pilepić – R. Pilepić – A. Valenčić) Tamara BRUSIĆ
17. ON ĆE ZNAT (I. Frleta – M. Bobuš – A. Valenčić) Vivien
GALLETTA
18. LETRATI I LUG (R. Grubišić – I. Radivoj
Mrvica – R. Grubišić) Kristijan LONČARIĆ
19. ZLOTO MOJE (A. Zarifović – A. Zarifović – Loell
Duin / P. Šćira) LOELL DUINN
Voditelji finalne večeri MIK-a bili su mikovska
voditeljska konstanta Robert FERLIN i HTV-ova uzdanica Danijela TRBOVIĆ VLAJKI.
Mirjana Bobuš, Robert Grubišić i Karin Kuljanić primaju nagradu za najbolju pjesmu prema glasovima publike
Nagrade
NAGRADE PUBLIKE:
1. Karin KULJANIĆ, Mirjana BOBUŠ i
Klapa KRK, skladba „TRIBALO BI
ZAKANTAT” (M. Bobuš – M. Bobuš – R. Grubišić)
2. Tamara BRUSIĆ, skladba
„NEĆU KUHAT, NEĆU PRAT“ (R. Pilepić – R. Pilepić -A. Valenčić)
3. Gina PICINIĆ,
skladba „KO VA RAJU“ (A. Baša – R. Pilepić – A. Baša)
3. Lidija PERCAN i
Mladen GRDOVIĆ (M. BATTIFIACA na finalnoj večeri) skladba „PRIMORSKA NOĆ“
(M. Grdović – L. Morosin – A. Baša)
NAGRADE STRUČNOG
OCJENJIVAČKOG SUDA:
1. SOTTO VOCE
(M. Valković – Ma. Valković – R. Grubišić), Alen VITASOVIĆ i Duško JELIČIĆ uz Žensku
klapu „MARETA“
2. A GROJZE ZORI
(Đ. Maršan – D. Načinović – A. Valenčić), Đani MARŠAN
3. POD ULIKON TRUDA
(V. Škaron – V. Juretić – O. Dešić) Klapa FORTUNAL
NAGRADA ZA NAJBOLJU
INTERPRETACIJU (pokrovitelj HR RADIO RIJEKA)
Đani MARŠAN, skladba „
A GROJZE ZORI“
NAGRADA ZA NAJBOLJI
TEKST „LJUBO PAVEŠIĆ“ (pokrovitelj ČAKAVSKI SABOR)
Danijel NAČINOVIĆ za
tekst skladbe „A GROJZE ZORI“
NAGRADA ZA NAJBOLJE
ZASTUPLJEN ISTARSKI MELOS „ROŽENICE“ (pokrovitelj: HR RADIO PULA)
Nelo MILOTTI za skladbu
„MIH SE ČUJE, SVATI GREDU“
NAGRADA „BESEDA“ (pokrovitelj NOVI LIST)
SINOĆ SPAZIH
(R.Pilepić-R.Pilepić/R.Tadej-S.Salečić) Alen POLIĆ
NAGRADA ZA NAJBOLJI ARANŽMAN
Robert Grubišić za
aranžman skladbe „SOTTO VOCE“
NAGRADA ZA NAJBOLJEG
DOMAĆINA FESTIVALSKE KARAVANE
Općina ČAVLE proglašena
je najboljim domaćinom karavane MIK-a 2004. godine
Festivalije
Direkcija Festivala MIK početkom 2004. godine ozbiljno
se prihvatila organizacije rođendanskog slavlja tog jedinog hrvatskog
festivalskog glazbenog nomada. Trebalo je organizirati štošta, no prvenstveno
izdati monografiju, organizirati retrospektivnu večer, snimiti radijske i
televizijske „Kartuline z MIK-a“, napisati one što ih u obliku reportaža iz
gradova i domaćina Festivala objavljuju Novi list i Glas Istre, osmisliti
promidžbu i dakako, pripremiti sve za slavljeničko festivalsko izdanje.
Listajući stare novine i preslušavajući radio zapise rekonstrurali smo te dane
užurbanih i iscrpnih priprema.
U rubrici Rijeka „Novog lista“ 30. siječnja pod
naslovom „U pripremi monografija MIK-a“ pisalo je: Lidija Percan, Radojka Šverko, Vesna Nežić
Ružić, Lea Domjan, Nello Milotti, Ljubo Kuntarić, Josip Pepi Forenbacher i
Andrej Baša, odnosno dio radnog tijela Odbora za obilježavanje 40. godišnjice
Festivala Melodije Istre i Kvarnera u Hotelu Bonavia upriličio je svoj prvi
sastanak na kojem je uglavnom bilo riječi o Monografiji MIK–a koja bi svijetlo
dana trebala ugledati »nekako s proljeća«. Četrdeset godina jedinog hrvatskog
putujućeg glazbenog festivala uistinu nije lako sistematizirati, tim više što o
pojedinim festivalskim godinama ima vrlo malo pisanog materijala, no kako je
ideja o Monografiji, koju izdaje Nakladnička kuća »Adamić« iz Rijeke, inače
nositelj projekta, naišla na odobravanje kod svih generacija MIK–ovaca, mnogi
su direktoru Festivala, Andreju Baši već dostavili svoje »arhivsko blago«. Na
samom sastanku doajeni MIK-a Nello Millotti, Josip Pepi Forembacher i Ljubo
Kuntarić svojim su sjećanjima o prvim koracima Festivala koji se idejno začeo
1963. godine, a kao Rijeka 1964. i zaživio, podsjetili na neko davno vrijeme u
kojem se igralo po sasvim drugačijim pravilima od današnjih. (…) U razgledavanju
starih fotografija i evociranju uspomena na proteklih 40 godina radno je tijelo
okončalo sastanak, na kojem je pročitano i pismo isprike dugogodišnje
direktorice MIK-a, gospođe Alverne Smokvine koja zbog bolesti nije mogla
prisustvovati sastanku, ali je u pismu naznačila svoja razmišljanja o
Festivalu, te izrazila punu podršku ekipi koja radi na projektu proslave 40.
rođendana MIK-a. Sastanku je trebala prisustvovati i svima znana i draga
MIK-ovka Betti Jurković, no ispričala se neodgodivim obavezama. Andrej Baša,
pak uputio je zamolbu svim sudionicima MIK-a koji smatraju da bi svojim
kazivanjem ili pak fotografskim materijalom mogli pridonjeti što boljoj
realizaciji Monografije, da se jave u direkciju. (S. Mrkić Modrić)
Potom nalazimo i članak vezan uz izbor najbolje
pjesme „starog MIK-a“ i onog koji je nakon šest godina pauze nastavio dobro
utabanim stazama. U članku naslovljenom s “Tko je najomiljeniji u „mikovskom
svijetu“? stoji: Slušatelji radiopostaja s područja Istre i Kvarnera uskoro će
moći »izglasati« dvije kompozicije koje su obilježile Festival MIK. Jednu iz
razdoblja »starog MIK-a« (od 1964. do 1986. godine) i jednu s tzv. »novog
MIK-a«, dakle kompoziciju nastalu između 1993. i 2003. godine. U užem izboru
našle su se 124 kompozicije, četrdeset sa »starog« i 84 kompozicije s »novog
MIK-a«, a trinaesteročlana komisija (maestro Ljubo Kuntarić, Lidija Percan,
Radojka Šverko, Vesna Nežić-Ružić, prof. Aleksandra Jug Matić, Lea Domijan,
Irena Grdinić, Slavica Mrkić Modrić, Ivica Frleta, Robert Grubišić, Aleksandar
Valenčić, Albert Petrović i Andrej Baša) odabrala je četrdeset kompozicija, po
dvadeset iz svakog razdoblja MIK-a između kojih će slušatelji svojim
glasovanjem izabrati dvije »naj«. Važno je napomenuti kako je pri odabiru
uzorka komisija vodila računa ponajprije o prijemu kompozicija u narodu, ali i
o kvaliteti, te kako će slušatelji tijekom samih emisija uz mogućnost
glasovanja imati i mogućnost predlaganja nekih svojih favorita koje će urednici
emisija potom dodati na već postojeću listu.
U četrdeset godina postojanja i 33 festivalske
sezone MIK je iznjedrio brojne kompozicije, pa izjava Lidije Percan, doajenke
Festivala MIK najbolje ilustrira muke na kojima se komisija našla birajući samo
četrdeset kompozicija koje će se kao reprezentativni uzorak podastrijeti
slušateljstvu:
– Imali smo jednu vrlo nezahvalnu ulogu i veliku
odgovornost. Logično je da svaki slušatelj ima svoje favorite koji se možda
nisu našli na ovoj listi, kao što je i činjenica da bi neki drugi sastav
komisije možda odlučio drukčije, a neki treći bi opet imao neko treće
mišljenje. Svjesna sam toga da nikad nisu svi zadovoljni, ali komisija je
odradila posao najbolje što je mogla, a i sami slušatelji će moći predlagati
svoje favorite te sam mišljenja kako će na kraju ipak na pijedestalu MIK-a
stajati dvije kompozicije koje to uistinu zaslužuju, zaključila je Lidija
Percan. (Slavica Mrkić Modrić, Novi list, 27. ožujka 2004.)
Toni Kljaković i Mario Lipovšek Battifiaca
Retrospektiva MIK-a
Na večeri retrospektive MIK-a što se 25. lipnja
održala u prepunom HKD-u na Sušaku, a koju je Andrej Baša, kako piše Srđan
Brajčić u Novom listu od 18. Lipnja 2004. Najavio kao „40 let MIK-a“, te kazao
da će u njoj zapjevati Toni Kljaković,
klapa »Fortunal«, Betty Jurković, puhački orkestar »Lovran«, klapa »Krk«,
»Belfast Food«, Mirko Cetinski, Alen Lazarić, Joso Bajok, Lidija Percan, Vesna
Nežić Ružić, Đani Maršan, duo »Battifiaca«, Karin Kuljanić, Alen Vitasović,
Duško Jeličić, Gina Picinić i Radojka Šverko, proglašene su i spomenute dvije
najmikovske kompozicije. Slušatelji radio postaja Istre, Kvarnera i otoka za
naj skladbu „starog MIK-a“ izabrali su pjesmu „Kupil san ti prstenac“
(B.Sepčić-Č.Variola-F.Pomykalo) što je je na MIK-u 1972. Godine izveo Mirko
Cetinski. Najboljom na „novom MIK-u“
publika je smatrala skladbu „Zami me sobun sakamo“ (M.Bobuš-M.Bobuš-A.Belša) s
kojom je 1994. Godine Karin Kuljanić
osvojila treće mjesto publike ali i nagradu „TV Nove“ Novog lista za
najboljeg debitanta tj. debitanticu.
„Ovacije publike doajenima MIK-a“, naslov je teksta
objavljenog u Novom listu 26. lipnja 2004. godine u kojem Srđan Brajčić
izvještavajući o večeri retrospektive MIK-a između ostalog piše: Svečanim
koncertom u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, sinoć je obilježeno četiri
desetljeća postojanja »Melodija Istre i Kvarnera«, jedinog putujućeg festivala
u Hrvatskoj. Cjelovečernji glazbeni program, naslovljen »40 let MIK-a«,
privukao je brojne poklonike festivala, ponajviše one koji se sjećaju njegovih
početaka u Rijeci 1964. godine. Uspomene na minule godine evocirale su neke od
najvećih zvijezda MIK-a koje su izvele dvadesetak najvećih hitova iz proteklih
četrdeset festivalskih godina. Svojim su nastupima prave ovacije kod publike
potaknuli doajeni: Toni Kljaković (»Urinjska baklja«), Radojka Šverko (»Va dihe
mora«, »Bracolet«), Betty Jurković (»Barke faren«), Duško Jeličić (»Beli, Cres
i Lubenice), Mirko Cetinski (»Kupil san ti prstenac«), Lidija Percan (»Con lui
in motocicleta«)… Treba spomenuti i nastup riječke rock grupe »Belfast food«
koja je oduševila svojom verzijom legendarne »mikovske« skladbe »Frane
Merikan«.
Tijekom sinoćnjeg programa, današnja direkcija
festivala »Melodije Istre i Kvarnera« uručila je i priznanja zaslužnim
glazbenicima. Tako su Duško Jeličić, klapa »Krk« i Karin Kuljanić nagrađeni za
deset godina sudjelovanja na MIK-u, a Nello Millotti je proglašen doajenom
festivala. Nadalje, Danijel Načinović dobitnik je nagrade zbog najviše
nagrađenih tekstova, Toni Kljaković jer je najviše puta osvojio prva mjesta
publike, Josip Forenbacher kao dugogodišnji dirigent orkestra, a Ljubo Kuntarić
poradi svog sudjelovanja u osnivanju festivala.
Andrej Baša i Ljubo Kuntarić
A onda je došlo na red i predstavljanje Monografije
MIK-a. Izvještavajući s tog događanja Ingrid Šestan, novinarka Novog lista
zapisala je: Uoči finalne večeri festivala Melodije Istre i Kvarnera jučer je u
Vijećnici Grada Rijeke predstavljena monografija Slavice Mrkić Modrić,
»Melodije Istre i Kvarnera (1964.-2004.), koju je povodom 40. obljetnice tog
fesativala u suradnji sa suizdavačem »Melody d.o.o.« izdala Izdavačka kuća
Adamić. Riječ je o svojevrsnoj retrospektivi događaja koji su obilježili
proteklih četiri desetljeća postojanja MIK-a, a kako je naglasio direktor
Adamića, Franjo Butorac, malo koji se festival može podičiti jednom knjigom
koja bilježi sve njegove faze.
– Iako je MIK imao i svoje »vrijeme šutnje« ostao je
živjeti u srcima ljudi ovog kraja. Za četrdeset godina u životu čovjeka može se
reći da je dobra polovina njegovog života, ali MIK nije čovjek, on je puno više
i kada bude slavio svoju stotu obljetnicu upravo će ova knjiga svjedočiti o
naporima i željama ljudi da zabilježe ono što se događalo na festivalu koji
zbog svoje putujuće karakteristike i druženja ljudi odudara od svih ostalih
festivala. Zahvaljujući Slavici Mrkić Modrić i njenom tekstu pojavila se
monografija koja na upečatljiv način govori o povijesti tog festivala, kazao je
Butorac.
Ističući zadovoljstvo što je upravo Rijeka izabrana
za domaćina ovogodišnje finalne večeri MIK-a, kojom je festival ujedno
proslavio svoj četrdeseti rođendan, zamjenica riječkog gradonačelnika, Vesna
Lukanović, kazala je kako je sretna što se našla dobra duša koja je zapisala
povijest festivala.
– Rijetko koji festival traje četrdeset godina, ali
MIK je potrajao, jer to je festival koji je potekao iz naroda. Drago mi je što
se našlo kvalitetno pero koje s ljubavlju piše o četrdeset godina MIK-a,
naglasila je Lukanović.
Dodajući kako su MIK i ona ista generacija, što
znači da već četrdeset godina živi s festivalom, sama je autorica naglasila
kako devedest posto zasluge za nastanak monografije pripada njenim kolegama
koji su protekla četiri desetljeća pratili MIK, a sama je monografija, kako je
kazala, koncipirana poput nje same, jer sadrži i ozbiljan i neozbiljan dio.
– Prilikom pisanja monografije najviše sam se
služila tekstovima Miše Cvijanovića, Gorana Drenjaka i Vladimira Juga, no uz
arhivu Novog lista poslužili su mi i tekstovi mnogih drugih kolega. Živim s
MIK-om od kada znam za sebe. Najprije sam u djetinjstvu pjevajući pjesme s
MIK-a htjela biti pjevačica, a onda sam došla u vrijeme kada sam počela slušati
neku drugu glazbu, ali na MIK nisam nikada zaboravila. Potom je uslijedio rad u
Novom listu gdje mi je nekadašnji glavni urednik, pokojni Veljko Vičević,
zajedno s kolegama Dubravkom Munjas i Draženom Herljevićem, dao zadatak
praćenja MIK-a, ali s čudnom preporukom – uz činjenice prenijeti i dušu
festivala, kazala je Mrkić Modrić.
Knjigu, koja sadrži i brojne statističke podatke, te
podatke o svima koji su do sada nastupili na MIK-u, predstavio je i direktor
Festivala, Andrej Baša, te predsjednica Čakavske katedre Grobinšćine, Vlasta
Juretić, a u realizaciji monografije sudjelovale su Primorsko-goranska i
Istarska županija, gradovi Rijeka, Kraljevica, Pazin, Senj i Kastav, te Općina
Višnjan. (Novi list, 27. lipnja 2004.)
Betty Jurković na retrospektivnoj večeri MIK-a
U slavljeničkoj godini mnogi su poželjeli da upravo
njima MIK zapjeva tijekom lipanjske turneje. No, nisu ga mogli imati svioni
koji su ga htjeli. Među sedam domaćina četrdeset godina starog MIK-a našao se i
Mali Lošinj. Upravo s njegove je rive krenula mikovska slavljenička turneja, a
povodom toga Dunja Spišić, direktorica TZ Grada Malog Lošinja kazala je:
– Početak festivala preklopio se i s obilježavanjem
Dana glazbe kojeg na otoku proslavljavamo već niz godina, a bit će to i
atraktivno označavanje početka glavne turističke sezone. Organizacijom prve
večeri imat ćemo priliku odužiti se MIK-u jer sve ove godine ovaj je festival
na najljepši mogući način prezentirao cresko lošinjsko otočje. Možemo se
prisjetiti samo izvođača ovih posljednjih godina koji su u pjesma afirmirali
ove naše otočne prostore, naprimjer Đani Maršan, Đina Kuljanić, a da ne govorim
o glazbenoj razglednici Duška Jeličića i već legendarne pjesme »Beli , Cres i
Lubenice«. Vjerujem da ćemo dobrom organizacijom na Lošinju pridonjeti još
jednom uspješnom festivalu »Melodije Istre i Kvarnera«. (Ira Cupać Marković,
Novi list, 25. svibnja 2004.)
Lipanj te 2004. godine ostat će upamćen i kao mjesec
u kojem se u Portugalu odvijalo Europsko nogometno prvenstvo čije su se
utakmice vrlo često poklapale s festivalskim večerima. Kako je MIK tome
zaskočio zapisao je Srđan Brajčić u Novom listu 21. lipnja 2004. godine:
Početak MIK-a na Čavlima u tijesnoj je vezi s večerašnjim susretom između
nogometnih selekcija Hrvatske i Engleske. Presudni dvoboj naše nogometne vrste
na europskom prvenstvu u Portugalu, grozničavo iščekuje i velika većina
sudionika festivala, a neki su prijetili i bojkotiranjem nastupa na MIK-u
ukoliko njegov početak ne bude prolongiran. Zbog važnosti nogometnog susreta,
direkcija MIK-a postavit će na Čavlima i veliki video-zid na kojem će
zainteresirani imati priliku i pogledati dvoboj između Hrvatske i Engleske.
Lidija Percan na retrospektivnoj večeri MIK-a
Sjećanja
Mišo Cvijanović Cvijo, reporterska legenda Novog
lista 27. Lipnja 2004. godine kolumnu je posvetio MIK-u. Pod naslovom
„Plavičasta praskozorja vječnog MIK-a“ Cvijo je napisao: Mrva moja zove me
prekjučer mobitelom i pita što ću raditi u subotu u jedanest i pol, kao da ne
zna dobro da sam i ja od onih ljudi, koji su u životu sve prije nego
programirani. Mrva je ono pravo dobro čeljade, jedna od onih duša koje te
nikada ne zovu kad’ te trebaju nego zato što te vole pa nešto svoje lijepo i
dobro žele s tobom podijeliti. Mrvi je jučer u jedanest i pol u Gradskoj
vijećnici, u onoj prelijepoj zgradi što za nekih davnih desetljeća bijaše i
sjedištem banke, a mi je, Riječani rođeni poslije onoga rata, i dalje zovemo
općinom na Korzu – bila promocija monografije MIK-a, u povodu četrdesetog
rođendana festivala Melodije Istre i Kvarnera, Mrvina vršnjaka, samo pola
godine mlađeg od nje. Mrvi u goste došao sam sa suprugom, koju ona i sada zove
svojom razrednicom, odustavši od Trsta jer će Trsta valjda biti dovijeka, a promocije
ove Mrvine knjige više nikada. Mrva je moja kolegica i prijatelj, jedan od
rijetkih »novolistovskih« preživjelih istinskih reportera, jer reporter može
biti samo onaj novinar kojemu su u tekstu i duša i srce, a ne samo internetske
brojke i konfekcijske službene izjave, što, pak, bezrazložno vjerujući u
isplativost ponajprije krvi i mesa, crnila i žutila, mnogi novokomponirani
gazde i urednici hrvatskih novina ne mogu ili ne žele shvatiti. Mrvu sam
godinama tjerao i samo je nakratko uspio natjerati da pojede nešto i žlicom,
ali su je drugi, i dobro je da jesu, natjerali da napiše monografiju o MIK-u,
koji za nju, ali i za nas od nje vremešnije i iskusnije MIK-ovce, nije samo
festival već čovjek, više od čovjeka. Mrva je Slavica Mrkić-Modrić.
Ovo, međutim, neće biti priča o Mrvi već priča o
MIK-u i MIK-ovcima, kojima sam kao novinar pripadao punih pet ljeta, živio
sedamdeset i pet festivalskih večeri, pet generalki, milijun proba, proputovao
uzduž i poprijeko Istre, Kvarnera i otoka, u nekim dalekim godinama prošloga
stoljeća. Počeo sam sa sedamdeset i prvom, a završio sa sedamdeset i petom, ali
MIK-ovac u duši ostao zauvijek, čak i u godinama u kojima su obnovitelji MIK-a
zaboravili na neke MIK-u mnogo važnije ljude od odanog novinskog izvjestitelja.
MIK tome nije bio kriv. Zato sam jučer, dijeleći emocije svih nas, uistinu bio
sretan, raznježen do suza, u susretima s maestrom Nellom Milottijem, mojim
starim pajdašom belkantističkim Mirkom Cetinskim, vječno mladim i sada bisernog
glasa Tonijem Kljakovićem, pjesnikom i pjevačem barba Ivanom Brdarom-Ivićinom,
koji i sada hvali neku davnu karikaturu, koju sam mu prije pustih desetljeća
nacrtao, Pepijem Forembaherom koji je na MIK-ovima bio u milijun znalačkih
glazbenih uloga, Mirkom Sertićem, kojega svi pamtimo iz mnogih riječkih
sastava, a najviše iz legendarnih »Sedmica«, prerano otišlom s estradne scene
Marinom Boka, pjesnikom i novinarem, a bome nekada i karikaturistom Danijelom
Načinovićem, Josom Bajokom, koji i sada mojoj Gordasni i meni, Jadranki i Marku
umije zapjevati nešto iz naših godina, Andrejem Bašom, koji je jedini iz
svijeta muzičara koje poznajem uvijek znao darovitosti dati onu pravu notu
racija, Vesnom Nežić-Ružić, koja je na MIK došla nekoliko godina poslije, ali
uvijek rado slušam njene pjesme, Đanijem Maršanom, kojega se zapravo spominjem
iz studetnskih godina u Zagrebu, a upoznao sam ga prije nekoliko godina za
njegova dužnikovanja u Vatikanu, volim njegove MIK-ove pjesme, ali ne bih bio
iskren kada ne bih priznao da mi je možda najdraža njegova pjesama »Prozor
prema zalazu«(ako se tako službeno zove), jer su se u nekim mojim možda
najtežim trenucima u životu s njom poklopile gotovo sve moj emocije… Ti su,
ma koliko kratki, susreti premostili sva MIK-ovadesetljeća.
A opet, griješio bih dušu, kada ne bih mislio i ne
tajio to reći da su mi bili najdraži oni naši MIK-ovi s početka sedamdesetih,
večeri u kojima smo se radovali i uspjesima drugih, noći koje smo i mi ondašnji
mlaci, pjevačka i novinarska čeljad, i čestiti iskusnici, plemenitaši glazbeni,
kakvi bijahu maestri Ferdo Pomykalo, Zlatko Černjul i Stanko Selak-Đuka,
glazbenici poput neumrlog Sedaka-Benčića, Lacija Fidrya, Pece Peteja ili pak
naše riječke violine, mog gimnazijskog profesora Vladimira Fajdetića, pjesnika
i čovičine, a janjeta u duši, Ljuba-Jumba Pavešića, neosjetno dovodili do
nezaboravnih plavičastih blagoslovljenih praskozorja. Kako zaboraviti slutnju
rumenih jutara u Rovinju, u parku Guvernerove palače u Rijeci, na trajektu u
Rabu? Kako se ne spomenuti jednog ludog tuluma u pokojnom »Boccaciu« ponad
Bakra, za kojega je naša dobra Betty , Jurković naravno, toliko laktom udarala
ritam pevaljke( i pevaljka!) da je prve sljedeće večeri morala nastupiti u
haljini dugačkih rukava – lakat joj je bio modriji i višestrukiji od najvećeg
»teniskog lakta«? Kako ne pamtiti kako je izvorne, ne novokomponirane, narodne
pjesme uz pratnju do boli duševnog Benčićevog klarineta u jednom u uho
pretvorenom razdraganom noćnom autobusu, koji nas je vraćao iz Istre našem
izvorištu Rijeci, orfejski pjevala rođena Fijumanka Nevia Rigutto? A tek
Mirkove i Ljiljane Budičin-Manestar rovinješke pitinade? A tek…
U MIK-u smo tada tražili i nalazili samo dobrotu i
ljepotu, radost života, druženje, dajući se bez ostatka, i ne sluteći da će
doći godine, u kojima će mnoge naše osobne i zajedničke želje biti dosegnute,
ali će nam sve više nedostajati ono negdašnje iskreno i pošteno zajedništvo.
Život, naravno, ne stoji. Novi će se MIK-ovci za trideset godina možda baš tako
spominjati ovih MIK-ova, kao što moja krupnooka plavooka unučica Ena, dedina
miljenica, sada još nema pune tri godine, baš koliko je onda na rukometnom
igralištu u Rovinju imao jedan krupnooki crnooki dječačić crne kovrdžave kose,
koji je znao reći da se zove – Toni Cetinski. I u tome je ljepota i MIK-a i
života.
Andrej Baša i Nello Milotti na retrospektivnoj večeri MIK-a
Sama autorica monografije Slavica Mrkić Modrić, u
kolumni „S kamika i mora“ (Novi list, 28. lipnja) MIK 2004. godine odjavila je
sljedećim riječima: Pasanog je vikenda Rika živela va znaku jedinoga hrvackoga
putujućega glazbenoga festivala – čakavcon najdražeg – Festivala Melodija Istre
i Kvarnera. Njegova j’ »čerga« prvo leh je došla v Riku obašla čuda mest i
gradi va Istre, na Kvarneru, ma i na otocih. Kako to odvavek biva, sagdere su
ju lipo doškali i lipo odbavili. Onput je finilo obahajanje i mikovci su hitili
sidro spred Gata Karoline Rečke, ki smo mi odvavek zvali Gat kartuline Rečke, a
po novomu se zove Gat Severine Riječke. Zač? A ča zač, tr si znate da j’
Karolina jednako Severina. Ma prvo leh je ovoletnji MIK finalno finil na
spomenutomu gatu, va HKD-u su kantali i sopli i neki stari, i neki novi
mikovci, va sklopu večeri ka se j’ zvala 40 let MIK-a. Ma, to van je bila fešta
i pol. Kantala j’ cela dvorana, a šjor Obi, naš gradonačelnik, i cela gradska i
županijska vlast, ne leh da j’ kantala, leh je i cupkala i pljeskala i tako se
j’ lipo opustila da bi pravi potez bil kad bi prvo sake gradske al županijske
skupštine ten predstavnikon puka z razglasa pušćali mikovski hiti. Verujte da
onda ne bi bilo ni karanja, ni vređanja, ni grdeh besed. Se bi odluki bile brzo
i lahko donesene i si bi bili kuntenti. Ista stvar se j’ ponovila i va Gradskoj
vjećnice drugo jutro na predstavljanju Monografije festivala. Bilo j’ veselo,
spontano i kantalo se j’ na vas glas. Tuliko j’ bilo dobro da j’ gospa Vesna
Lukanović, kod domaćin, lipo rekla da j’ ta ista vjećnica sega čula i doživela,
ma da j’ prvi put va svojoj povjeste tamo neki i zakantal. Na, ča van ja
govorin, ta MIK šempija se, pa i »oltar gradske vlasti«. A kako i ne bi, tr ča
biste vi načinili da van se šjor Miloti stane, stane svoju kumpaniju, doajene z
MIK-a i oni zakantaju »Kartolinu z Kraljevice«. Niš drugo leh njin se
priključili. Da mi j’ bilo videt izraz lica oneh ki su prohajali Korzon, sto
posto su misleli da j’ gradska vlast ponemela pa da na sobotu imaju zborno
pjevanje. I na kraju da van još rečen ča j’ bilo na finalu. Bilo j’ puno ljudi,
bila j’ lipa pozornica i bilo j’ puno smeha. Heroj večeri bil je Mario
Battifiaca, ki j’ sa srića šegav lovranski malčić pa od prvoga obnovljenoga
MIK-a nadalje osin svoje, zna i tuje kanconi. Jušto koda j’ znal da će mu ta
talent jedanput zatrebat. Najme, kako se j’ Grdović grdo šundreval si ovi dani
MIK-a, posustal je pred samo finale i prošal tamo kade mu j’ i mesto. Doma. I
onput je Mario uskočil, pa j’ osin ča kanta šjor Tonijen, zakantal i z gospun
Lidijun. Njemu j’ to bila vela čast, aš si znamo ki su Toni i Lidija, a bome i
njin aš si znamo i ki je Mario. Pravi Primorja sin. Tako da j’ Mario bil heroj
ovoletnjega MIK-a, al kako ga j’ lipo moja prijatelica Duda nazvala – džoker
zovi MIK-a 2004. Osin ča j’ kantal komu god je rabilo, komotno j’ mogal bit i
šaptač Cocetu, aš Coce ni uspjel naučit tekst, a Mario ga j’ znal i va
talijanskoj i va hrvackoj verzije. I ča reć leh sa srića da MIK ima Marija.
