U Rijeci omiljeni “beat ansambl” Kockari koji su osim Josipa Forembachera Pepija činili Roland Šuster (vokalni solist), Željko Lušičić (orgulje), Mirko Sertić (bas gitara) i Rajko Štiglić (bubnjevi)
Melodije
Kvarnera ’65,
pišu ondašnji mediji, zaživjele su u narodu prije negoli su startale. A održane
su u dvorani kina Neboder 19. i
20. svibnja, pod pokroviteljstvom Kulturno-prosvjetne zajednice Rijeka i u čast
“20. godišnjice oslobođenja Rijeke. Žiri u sastavu Mario Nardelli, kompozitor,
Vigor Finderle i Đuro Tomašević, predstavnici Udruženja muzičara SR Hrvatske,
Josip Forembacher, glazbenik, i Šandor Fike, novinar, odlučili su u kojih će
dvadeset kompozicija Riječani uživati tijekom dvije festivalske večeri.
Organizatori ovogodišnjeg Natječaja Melodije
Kvarnera ’65 bili su Udruženje muzičara zabavne i narodne glazbe
SRH – podružnica Rijeka te Koncertni ured u suradnji s ilustriranim zabavnim
listom o moru Plavi putevi.
Skladbe
1. RIKO MOJA (C. Matetić – C. Matetić
– F. Pomykalo) Duo KVARNER
2. DOČEK NA RIVI (N. Kalogjera – I. Krajač
– N. Kalogjera) Ivica ŠERFEZI
3. JEDNO LJETO S TOBOM (Z. Runjić – A. Dedić –
J .Forenbacher) Arsen DEDIĆ
4. FEŠTA NA PALUBI (Lj. Kuntarić – B.
Chudoba – ans.”Sonori”) Roland ŠUSTER
5. TANGO MORA (A. Petrović – T. Finderle
– Z. Černjul) Toni KLJAKOVIĆ
6. MOMCI S JADRANA (M. Bogliuni – S. Jakševac
– F. Pomykalo) Toni LESKOVAR
7. U KRILU KVARNERA (D. Dukić – S. Jakševac
– D. Dukić) Vice VUKOV
8. SUVENIR (N. Milotti – B. Obradović
– F. Pomykalo) Toni KLJAKOVIĆ i Višnja KORBAR
9. KAD ZORA MORE POZLATI (I. Kerbler –
B. Chudoba – F. Pomykalo) Višnja KORBAR
10. SUNČANO LJETO (P. Gotovac – D. Britvić
– K. Oblak) Vikica BREŠER
11. MORNARSKE PRIČE (Z. Krkljuš – Z. Krkljuš
– ans. “Adriatik”) Zvonimir KRKLJUŠ
12. DOĐI SA MNOM NA MORE (M. Kinel – M.
Kinel – Z. Černjul) Toni KLJAKOVIĆ
13. PJEVAM TEBI PRIMORKO (I. Kustan –
B. Chudoba – N. Kalogjera) Toni LESKOVAR
14. LJETO
(N. Kalogjera – I. Krajač – N. Kalogjera) Saša SABLIĆ
15. BALATURA (D. Srbljenović – S. Benzon
– F. Pomykalo) Maruška ŠINKOVIĆ
16. STARI RIBAR (C. Zrelc – A. Mihić – F. Pomykalo) Duo
KVARNER
17. OSTANI TU (Z. Golob – Z. Golob – N. Kalogjera) Arsen
DEDIĆ
18. POKLONI MI OSMIJEH (A. Petrović – A. Petrović – ans.”Suveniri”)
Bruno HRABAR
19. MOJ BROD ZOVU POVRATAK (Lj.
Kuntarić – S. Vrančić – Z. Černjul) Vice VUKOV
20. JEDNOG LJETA (P. Krstulja – P. Krstulja – F. Pomykalo)
Višnja KORBAR
Izvođače je pratio Riječki zabavni
orkestar pod dirigentskom palicom Zlatka Černjula, te instrumentalni sastavi Adriatik, Sonori i Suveniri, a
voditeljski dvojac činili su Helga Vlahović i Đuro Tomaševvić. Kuriozitet se ovaj put zove Zvonimir
Krkljuš koji je na festivalu
nastupio u tri uloge – kao autor glazbe, tekstopisac
i izvođač.
Đuro Tomašević i Dunja Rajter vodili su Melodije Kvarnera ’65
Nagrade
NAGRADE
PUBLIKE:
1. Arsen DEDIĆ, skladba “OSTANI TU“ autora Zvonimira GOLOBA
2. Višnja KORBAR i Toni KLJAKOVIĆ, skladba “SUVENIR” autora Nella
MILOTTIJA (nagrada Udruženja
muzičara SRH zbog korištenja istarskog
melosa)
3.
Roland ŠUSTER i „SONORI“, skladba FEŠTA NA PALUBI, autor Ljubo KUNTARIĆ
NAGRADA
STRUČNOG OCJENJIVAČKOG SUDA:
Vikica BREŠER, skladba “SUNČANO
LJETO” autora Pere GOTOVCA
NAGRADA
ZA ARANŽMAN:
Krešimir
OBLAK za aranžman skladbe “SUNČANO LJETO“
NAGRADA REVIJE ZA JAZZ I ZABAVNU
MUZIKU „RITAM” IZ NOVOG SADA:
Kompozitor Nello MILOTTI za skladbu
“SUVENIR” u izvođenju Tonija KLJAKOVIĆA i Višnje KORBAR Žiri
za odabir najvedrije melodije na festivalu činili su Fran Potočnjak, muzički suradnik RTV Zagreb,
Marino Zurl, novinar Arene, i
Branislav Kupusinac, glavni urednik Ritma.
NAGRADA ZAGREBAČKE REVIJE “STUDIO”: Višnja KORBAR,
skladba “JEDNOG LJETA” autora Petra KRSTULJE
Duo Kvarner
U Areni br. 231 Marino Zurl
je zapisao: Premda
se očekivalo da će se na pobjedničkom postolju pojaviti neki kompozitor koji
živi na Kvarneru (Ljubo Kuntarić, Ivo Kustan, Aco Petrović ili Celeste Zrelc), iznenađenje
je bilo potpuno kad je iskusnim domaćim autorima najvišu nagradu odnio gost iz
Zagreba, književnik i kompozitor Zvonimir Golob, početnik u komponiranju…
Mnogi
su govorili kako se pjesma nalazi podosta “izvan natječajnih uvjeta”,
odnosno u sebi nema ni natruhe istarsko-kvarnerskog melosa, no publika je rekla
svoje proglasivši je najboljom kompozicijom Melodija
Kvarnera ’65.
Ni ove
godine riječki festival nije dodijelio nijednu novčanu nagradu. Organizatori su
to protumačili riječima: “Ovo je festival entuzijasta i sigurni smo da
ćemo i bez visokih novčanih nagrada, zahvaljujući samo tom entuzijazmu, postići
da ovaj festival postane naša specifična muzička tradicija”. Zanimljivo je
i da tekstopisci nisu dobili ni pokal ni novce, jer nagrada za tekstopisce
uopće nije postojala.
Festivalski orkestar činili su mahom članovi orkestra NK Ivana Zajca
Festivalije
U već spomenutom broju Arene Zurl je opisao sukob publike i nazočnih televizija (Studio Zagreb i Ljubljana): Organizator ovog festivala bio je toliko oduševljen činjenicom što se zagrebačka televizija prihvatila snimanja festivalskih priredaba da je dopustio da TV majstori upravo zagospodare dvoranom. Režiser Anton Marti je svjetlosnim efektima stvarao pravu kabaretnu atmosferu, a TV kamere su se s nekoliko tehničara superiorno šetale po pozornici i gledalištu, nervirajući publiku.
Dalje opisuje sukob na relaciji tekstopisac i žiri: Zvonimir Krkljuš se ozbiljno naljutio na žiri, koji je njegov tekst za pjesmu “Mornarske priče” izmijenio tako da je publici postao nesimpatičan. Naime, iz tog izmijenjenog teksta izlazi da su naši pomorci u svijetu veliki “donžuani” koji, kad dođu kući, jedva čekaju da se vrate gejšama ili “Ruskinjama s blagim očima”.
Donosi Zurl pred čitatelje i nepodopštinu Vice Vukova: Vice Vukov je kao predsjednik Udruženja muzičara, uručujući pokal Nellu Milottiju, iskoristio pravo da govori pred mikrofonom pa je rekao tom autoru da mu čestita na iskrenoj pjesmi, koja je dobro došla u eri stvaranja kompozicija “pseudo-intelektualne konstrukcije”. U kuloarima se pročulo da se to odnosi na Goloba pa je uvrijeđeni pobjednik festivala na kraju čak odbio primiti čestitku od Vice Vukova. Na festivalu se pojavio i direktor Festivala “Melodije Jadrana” Vinko Lesić. Njega je jedan zlobnik upitao: “Kakva je razlika između ovog i Splitskog festivala?“, a Lesić mu je odgovorio: “Dva prema dvanaest milijuna dinara” objasnivši da Split za svoj festival troši dvanaest milijuna.
U novosadskom Ritmu objavljen je razgovor s Nellom Milottijem kojeg je ista revija i nagradila na Melodijama Kvarnera ’65. S današnjeg aspekta čitatelju vrlo smiješno zvuči tekst u kojem stoji: Nello Milotti nepoznato je ime širokom krugu ljubitelja zabavnih melodija. Ovo riječko takmičenje kompozitora prvo mu je sudjelovanje na nekom od festivala zabavnih melodija. Na nekoliko ranijih, na kojima je konkurirao, jednostavno nije prolazio. Njegove kompozicije otpale bi još u fazi odabiranja radova. Pa ipak, iako dosta star za debitanta, ima 38 godina, njegov debi je potpuno uspio. Osim nagrade Ritma koja mu je dodijeljena kao autoru najvedrije melodije, dobitnik je još dviju – druga nagrada publike i nagrada Udruženja muzičara SRH kao kompozitoru koji je na najbolji način iskoristio primorski i istarski melos.
U tom je razgovoru Milotti rekao: Ima desetine festivala i na stotine zabavnih melodija. Međutim, malo je takvih pjesama koje i kad se na festivalima spusti zavjesa nakon završetka, ostaju među nama. Malo je melodija koje duže žive od par festivalskih dana. (…) “Suvenir” je pjesma koja će se pjevati. Bar ja mislim. Rađena je bez velikih muzičkih pretenzija. Pisana je tako da bude pristupačna svakom i da je prihvate svi. Suveniri Istre – to su dobro vino, riba i prekrasni pejzaži ovog dijela zemlje. Pjesma o njima je naš običan čovjek, onakav kakav je on ustvari i kakav želi biti. Raspjevan i vedar.
Obrad Suvajdžić, novinar koji potpisuje tekst, razgovor završava riječima: Nello Milotti neće prestati s radom na polju zabavne muzike. Zato, bez sumnje, treba očekivati da se sve češće srećemo s ovim imenom u svijetu zabavnih melodija. To je kompozitor kakvog naša zabavna muzika treba: raspjevan, vedar i prije svega originalan, što danas baš i nije lako biti. I nitko više neće pitati za vrijeme festivala: Nello Milotti, da to nije nečiji pseudonim?
U svakom slučaju, gospodinu Suvajdžiću obistinila su se predviđanja, Nello Milotti postao je mnogo više od onog što je novinar Ritma daleke 1966. godine predvidio.
