2015.

MIK 2015

Karavana što broji otprilike 120 ljudi i tko zna koliko instrumenata, točno u 16.30 sati uputila se 21. lipnja s riječke Delte na sedmodnevno putovanje tijekom kojeg je osim domicilnog grada tj. Rijeke, posjetila njih još četiri. Prvu festivalsku večer MIK je održao na opatijskoj Ljetnoj pozornici, potom je na Dan fašizma počivao, da bi 23. lipnja pjevao i svirao Umažanima, no ne na Trgu slobode gdje to uobičajeno već godinama čini već u umaškom Pučkom učilištu “Ante Babić”. Karavanu i njezinu publiku s otvorenog u zatvoren prostor natjerala je kiša. Točnije, prolom oblaka i grašica kakva se već odavno na ovim područjima ne pammti. U srijedu, 24. lipnja za kulturna i zabavna zbivanja otvorili su mikovci novouređeni krčki Trg glagoljaša, a u četvrtak, 25. lipanj na Crekvini su se družili s Kastavcima. U petak se karavana vratila u matičnu luku pa sebi na Korzu najprije priredila »generalku«, a iste večeri nakon “generalke” i sebi, i svima koji vole svoj kraj i izričaj priređuje večer revijalnih nota. Kako onih starih, tako i onih novijeg datuma. Finalna večer 51. festivala MIK održana je na Korzu, uz veliku neizvjesnost hoće li ju prekinuti kiša ili će se nebo MIK-u smilovati. Nebo se, očito oraspoloženo onim što se kraj riječke Ure zbivalo, ne samo smilovalo već i razvedrilo.

SKLADBE

Po okončanju Natječaja za MIK 2015. godine, na koji je stiglo osamdesetak kompozicija, komisija u sastavu dr. sc. Sanja Bogović-Zubčić, docentica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci i Slavica Mrkić Modrić, novinarka Novog lista, zadužene za tekstualni dio pjesama pristiglih na Natječaj, te Aleksandar Valenčić, glazbenik, kompozitor i producent Festivala Melodije Istre i Kvarnera, Albert Petrović, šef Glazbene redakcije Radio Rijeke i direktor Festivala MIK Andrej Baša, zaduženi za glazbeni dio pristiglih skladbi izabrali su dvadeset pjesama koje su ušle u konkurenciju MIK-a 2015. godine.

1. PARTENCA – Antonio Krištofić (Aleksandar Valenčić – Alfred Šaina – Aleksandar Valenčić)

2. NAJLIPŠI SI – Karin Kuljanić (Andrej Baša – Robert Pilepić / Andrej Baša – Andrej Baša)

3. SE DOBRO JE – Giuliano (Duško Rapotec Ute – Vjeko Alilović – Aleksandar Valenčić)

4. PRIŠAL SAN DOMA – Đani Maršan i klapa Kamik (Vedran Mlakar – Alen Brabec / Vedran Mlakar – Voljen Mlakar)

5. VAPORE MOJ – Oliver Berekin (Oliver Jakovčev – Sanja Kokotović – Robert Grubišić)

6. CVIT RUŽMARINA – Katja Budimčić (Andrina Frleta – Ljubica Bestulić Stanković – Aleksandar Valenčić)

7. TU SAN ROJEN – Voljen Grbac i Joso Butorac (Robert Grubišić – Robert Pilepić – Robert Grubišić)

8. ZLATNI ŠKOJU MOJ – Tamara Brusić (Anton Justić – Anton Morić / Mirjana Bobuš – Anton Justić)

9. JEDINO TI ZNAŠ ME VA DUŠU – Igor Cukrov (Marko Tomasović – Robert Pilepić – Aleksandar Valenčić)

10. ZGUBLJENI RAJ– Mateo Pilat (Ines Prajo – Ines Prajo / Arijana Kunštek – Dejan Orešković)

11. LA BORA – Nevia Rigutto (Bruno Krajcar – Valmer Cusma – Andrej Baša)

12. DA ČA BIN JA OTEL – Duško Jeličić (Duško Jeličić – Duško Jeličić – Bonaca / Ivo Popeskić)

13. NI NOĆ ZA KRAJ – Marina Žužić (Ines Prajo – Ines Prajo /Ariana Kunštek – Ivo Popeskić)

14. KAMBJALO SE JE VRIME – Sergio Pavat (Mauro Staraj – Mauro Staraj – Mauro Staraj)

15. KONTRIVAN SEMU– Krešimir Perović (Robert Grubišić – Daniel Načinović – Robert Grubišić)

16. OGNJIŠĆE NAŠE – Mladen Dorić, Vedran Mlakar i Klapa Kamik (Vedran Mlakar – Vedran Mlakar – Voljen Mlakar)

17. NE PITAŠ ME – Vokalna Skupina Bona Forma (Robert Grubišić – Marina Valković – Robert Grubišić)

18. SE ČA IMAN KO DA NIMAN – Mirko Švenda Žiga (Marko Tomasović – Robert Pilepić – Toni Eterović)

19. ISTI VJETAR, ISTO MORE – Daniel Jurišević i Ana Cerovac – Dna (Olja Dešić – Olja Dešič – Olja Dešić )

20. ZRNO SOLI – Sandra Vagaja (Aleksandar Valenčić – Senka Laginja – Aleksandar Valenčić)

Festivalski orkestar u istom je sastavu već dugi niz godina dio mikovske ekipe i slovi kao najkvalitetniji festivalski orkestar u Hrvatskoj. Članovi orkestra su: Vladimir Babin – klavijature (voditelj), Voljen Mlakar – klavijature , Tonči Grabušić – drums , Krunoslav Veršić – percussion, Igor Grubišić – el. gitara, Sergio Kovačić – acc. gitara, Damjan Grbac – bas gitara, Mihalj Ivković – harmonika.

Prateći vokali MIK-a: Andrej Babić, Amira Štefančič, Ana Kabalin, Martina Majerle

NAGRADE

NAGRADE PUBLIKE

1. TU SAN ROJEN – Voljen Grbac i Joso Butorac (Robert Grubišić – Robert Pilepić – Robert Grubišić)

2. PRIŠAL SAN DOMA – Đani Maršan i klapa Kamik (Vedran Mlakar – Alen Brabec/ V. Mlakar – Voljen Mlakar)

3. NAJLIPŠI SI – Karin Kuljanić (Andrej Baša – Andrej Baša- Andrej Baša)

NAGRADE STRUČNOG OCJENJIVAČKOG SUDA

1. PARTENCA – Antonio Krištofić (Aleksandar Valenčić – Alfred Šaina -Aleksandar Valenčić)

2. PRIŠAL SAN DOMA – Đani Maršan i klapa Kamik (Vedran Mlakar – Alen Brabec/ V. Mlakar – Voljen Mlakar)

3. NI NOĆ ZA KRAJ – Marina Žužić (Ines Prajo – Ines Prajo/Arijana Kunštek )

NAGRADA “ZLATNI MIKROFON” ZA NAJBOLJU INTERPRETACIJU (dodjeljuje HR RADIO RIJEKA)

1. Katja Budimčić za interpretaciju skladbe CVIT RUŽMARINA

NAGRADA “Roženice Radio Pule”” ZA U KOMPOZICIJI NAJPRIMJERENIJE ZASTUPLJEN ISTARSKO-PRIMORSKI IZRIČAJ

1. Aleksandru Valenčiću za glazbu kompozicije ZRNO SOLI

NAGRADA ZA NAJBOLJI TEKST (dodjeljuje ČAKAVSKI SABOR)

Vjeko Alilović za tekst skladbe SE DOBRO JE

NAGRADA NOVOG LISTA “BESEDA” ZA CJELOKUPNI IZRIČAJ KOJI NA NAJBOLJI NAČIN PROMOVIRA NAŠ KRAJ I NJEGOVU TRADICIJU

dodjeljena je dvjema skladbama:

DA ČA BIN JA OTEL – Duško Jeličić (Duško Jeličić -Duško Jeličić – Bonaca/Ivo Popeskić) i PARTENCA – Antonio Krištofić (Aleksandar Valenčić – Alfred Šaina -Aleksandar Valenčić)

NAGRADA ZA NAJBOLJI ARANŽMAN (dodjeljuje Radio ISTRA)

Ivo Popeskić za aranžman skladbe NI NOĆ ZA KRAJ

NAGRADA ZA NAJBOLJEG DEBITANTA (dodjeljuje POMORSKI RARIO BAKAR)

Mateo Pilat za izvedbu skladbe ZGUBLJENI RAJ

“PRIJELAZNA FESTIVALSKA ZASTAVICA” – NAGRADA ZA NAJBOLJEG DOMAĆINA (dodjeljuju svi sudionici mikovske karavane)

Ove godine bilo je zaista teško mikovcima odlučiti se
kome dati nagradu za najbolje domaćinstvo:

Opatiji posebna pohvala na trudu da već mladom
naraštaju usadi ljubav prema našemu ČA i programu s kojim su djeca iz dječjeg
vrtića Ićići razgalila publiku i mikovce.

Gradu Umagu za doček i svečani mimohod sudionika
uprkos nevremenu koje je pogodilo Umag.

Gradu Kastvu na dobrodošlici pri ulazu u Grad,
prigodnoj izložbi, druženju kod Bačvarije i post delicijama.

Gradu Krku, na doživljaja akvarija, kao i na
besprijekornoj završnici, a Rijeci, zna se, kao luci festivala MIK.

Stoga, svima od srca
podjednako – veliko hvala.

FESTIVALIJE

VANSERIJSKI VODITELJI – MIK je
po mnogočemu specifičan festival još od svog »prvog pjevanja«, Festival koji
donosi inovacije i razbija tabue. Uvevši, do sada na hrvatskim glazbenim
festivalskim pozornicama neuobičajeniu pojavu, a ta je dva muška voditelja, MIK
je pogodio »usridu« jer Robert Ferlin i Mario Lipovšek Battifiaca svih pet
festivalskih večeri bili su više nego izvrsni. Dečki vode, pjevaju, glume…
Svakom izgovorenom rječju osvajaju i razvlače i najmrgodnije lice u osmijeh.
Mnogi su mišljenja da je na MIK-u postojala nagrada za scenski nastup, kako bi
zasigurno otišla u njihove ruke.

SPOJ TRADICIJA – MIK je ove
godine imao četiri hostese – četiri kraljice Riječkog karnevala! Nina Simčić,
Vedrana Dujmić, Vedrana Šegulja i Stella Paris, djevojke što su posljednje
četiri godine ponijele karnevalsku krunu na ovom su MIK-u bile te koje publici
dijele glasačke listiće. MIK je time spojio dvije vrijedne manifestacije koje
baštine tradiciju ovog kraja.

S HTV-om NIŠTA NOVO – Nikakvo
iznenađenje nije ni Festivalu MIK, ni njegovoj publici da dugotrajna i
iscrpljujuća prepiska između direkcije Festivala i Hrvatske televizije nije
urodila plodom. Ni od direktnog, ni od »indirektnog« prijenosa večerašnje
mikovske završnice – ništa. Objašnjenje s Prisavlja glasi – odluka uredničkog
kolegija je da od svih hrvatskih glazbenih festivala u direktnom prijenosu ide
samo »Split«. OK, svako je šef u svojoj kući, ali pod uvjetom i da sam plaća
režije. Ovako, ma koliko mentalitet ljudi ovog kraja bio takav kakav je –
popustljiv, samo glup ne bi odgovorio – ali, čekajte malo i mi, tj. stanovnici
Istre, Kvarnera i pripadajućeg nam otočja, kao i naša »dijaspora« diljem Hrvatskih
plaćamo HTV-u pretplatu, pa je valjda red da budemo…

Ma, koga briga, ionako se MIK
najbolje ćuti na licu mjesta. Pa, večeras, tko god može drito pod riječku uru,
a tko ne – kad tad će MIK 2015. na HTV-e. Poznata uzrečica ljudi ovog kraja je
strpljen – spašen. Ma i ona »pamti, pa vrati«. Ako u međuvremenu, kao to obično
biva, ne pozabimo, komentar je vezan uz “šikaniranje”. Festivala od
strane HTV-a objavljen u Novom listu, 27. lipnja 2015. godine.

SJEĆANJA

RIJEČ POBJEDNIKA – Festival
Melodije Istre i Kvarnera 2015. godine Joso Butorac i Voljen Grbac dugo će
pamtiti. Ma, ne samo zato što im je zbroj glasova publike pet gradova u kojima
su nastupili donio titulu pobjednika 45. MIK-a, već zbog toga što su i sebi i
drugima dokazali da su tandem snova. Naime, »Prošeći se s manun po Kvarneru«
(R. Grubišić – M. Bobuš – R. Grubišić), kompozicija koju su otpjevali uz pomoć
Mirka Cetinskog, pokazala je da su njihovi tenori itekako mili mikovskoj
publici, koja im je te 2006. godine dodijelila istu nagradu kao i ove. Tad su
shvatili kako super funkcioniraju u tandemu, ali kako reče Voljen:

– Da, shvatili smo ali nismo
željeli forsirati. Robert Grubišić, kompozitor ove i one prve naše pobjedničke
skladbe već te 2006. godine je rekao »sad ćemo malo kalmat«, a onda nam je ove
godine poslao skladbu »Tu san rojen« i na prvo slušanje rekli smo – super.
Pazite, Robert je horoskopski spoj ribe i škorpiona, što znači da je izuzetno
senzibilan i intuitivan, ili u prijevodu – intuicija ga nikad ne vara i kad
kaže »mislin da san pravu stvar ubol«, onda tu nemaš što razmišljati, što
sumnjati.

Joso kaže – s Robertom ne
možeš faliti.

Kompozicija »Tu san rojen« za
koju je Robert Grubišić načinio glazbu i aranžman, a Robert Pilepić napisao
tekst pobijedila je u Opatiji, Kastvu i Rijeci, a trećeplasirana bila u Umagu i
Krku što joj je u konačnici donijelo 116 bodova i prvo mjesto. Ova dvojica
doajena MIK-a, jer Voljen je nastupao i na onom tzv. starom, i na ovom novom
MIK-u, a Joso je od 1993. godine, od kad je krenuo »obnovljeni MIK« njegova
konstanta, već su se više puta popeli na festivalsko pobjedničko postolje.

– Je, meni je ovo treća
pobjeda, jer osim s Josom i Mirkom, pobijedio sam i pjevajući 2009. godine
»Kvarnerianu« (Robert Grubišić – Mirjana Bobuš – Robert Grubišić) u duetu s
Vivien Galleta, broji Voljen, a Joso dodaje kako je njemu druga, te da je obje
ostvario s Voljenom što znači da njih dvojica super funkcioniraju.

Na upit kako se ćute na MIK-u
obojica odgovaraju – super, a Joso dodaje kako je u 23 godine »novog MIK-a« s
njega izbivao samo jednom, te kako je imao sreće da uvijek dobije prekrasne
pjesme, kako glazbeno, tako i tekstualno njemu bliske. Voljen je pak ponosan na
svoje učenike koji na MIK-u bilježe izvanredne rezultate.

– I Antonio Krištofić, i Katja
Budimčić su »moja djeca«. Ponosan sam na njihov uspjeh, kaže Voljen koji i
inače pomaže mnogima pri upjevavanju na MIK-u.

Očito je da u duetu
funkcioniraju izvrsno. Joso to potvrđuje kazavši – ma, lako je pjevati s nekim
tko zna pjevati, a Voljen dodaje – snimili smo pjesmu u deset minuta.

A što nakon proslave ovog
uspjeha, pitamo? Voljen šuti i tajanstveno se smješka jer njegovi su talenti i
hobiji mnogobrojni, a Joso kaže:

– Najprije malo odmorit’, ali
malo jer već me 19. srpnja čeka koncert na Trsatskoj gradini.

RIJEČ NAGRAĐENIH –

Aleksandar
Valenčić, (kompozicija »Zrno soli« –
nagrada »Nello Milotti«; kompozicija »Partenca« – prvo mjesto stručnog žirija,
drugo mjesto publike, nagrada »Beseda«:

– Lani sam odlučio da nikad
više kompoziciju koju šaljem na MIK neću napisati bez da u njoj upotrijebim
melos našeg kraja. S istarsko ljestvicom susreo sam se još kao klinac, u
glazbenoj školi u kojoj mi je predavao Leo Ivančić koji je pak bio učenik Ivana
Matetića Ronjgova, i koji nam je uvijek govorio kako svoju kulturnu baštinu
treba utkati u djelo koje stvaraš. Kako je identitet tvog kraja važan za tvoj
osobni identitet. MIK je festival koji njeguje tradiciju i ja ću se
komponirajući za njega »igrati« tom tradicijom. Sve tri pjesme koje sam poslao
na natječaj MIK-a imale su u sebi tu »igru«. MIK, kao i kraj u kojem djeluje je
multikulturalan i upravo ta multikulturalnost autorima otvara velike mogućnosti
kako na jezičnom, tako i na glazbenom polju. Ne bi se trebali zatvarati u shemu
»idem napraviti pjesmu koja sigurno ima prođu kod publike«, već si zadati
izazov i napraviti pjesmu koja spaja tradiciju i moderno, koja koristi baštinu,
koja nije »ziheraška«, a opet će ju publika prepoznati. »Partenca« je dokaz da
se to može. No, svaka je pjesma timski rad i bitno je da tim, dakako, uz
mnoštvo kompromisa, ima zajedničku viziju. Alfred Šaina, Antonio Krištofić i
ja, smo ju imali i to je prepoznala i publika, i struka.

Katja Budimčić (kompozicija
»Cvit ružmarina«, nagrada za najbolju interpretaciju):

– Ovo mi je prva nagrada za
interpretaciju na MIK-u, jednu sam dobila na Grobničkoj skali. Pjesma je teška
i od početka mi je veliki izazov. Drago mi je zbog nagrade jer je ona potvrda
da sam pobijedila, savladala izazov. Iskreno, svaku večer prije izlaska na
pozornicu imala sam veliki pritisak, misao – samo da izdrži glas, da isfuram te
najzahtjevnije dionice. Osobno, mislim da sam ovu nagradu zaslužila i ponosna
sam na sebe, a još sam više sretna i ponosna na Andrinu Frleta koja je ovu
pjesmu napisala kad je imala četrnaest godina. Andrina je divna, pametna i
svemirski talentirana djevojka.

Vjeko Alilović (kompozicija
»Se dobro je«, nagrada za najbolji tekst):

– U ovom slučaju sam ostao bez
teksta. Neizmjerno sam iznenađen, sretan i zahvalan da je tekst prepoznat od
struke, najviše zbog toga jer kad sam ga pisao upravo sam nastojao izbjeći
stereotipe ljubavne i zavičajne tematike, napraviti jedan onako životan tekst.
Ovo mi je prva nagrada te vrste na MIK-u i ima još veći značaj za mene.

Duško Jeličić Dule
(kompozicija »Da ča bin ja otel«, nagrada »Beseda«):

– Kako reče moja pjesma »da ča
bin ja otel«, e, pa ja bin otel »Besedu« aš je ona za me najjača nagrada na
MIK-u, i bome san ju dobil. I to drugi put va mikovskoj karijere. Drago mi je
ča j’ Novi list prepoznal z kuliko gušta ja kantan rock. Na MIK san 1993. leta
prišal kod roker, malo san se čudil samomu sebe aš je moj glazbeni izričaj bil
drugačji, ma strpljen – spašen, i lepo san pokla dvajset let konačno dočekal da
na MIK-u zakantan rock. Va međuvremenu san kantal tuliko lepeh stvari, kroz te
kanconi otkril jednoga drugoga sebe pa se oven puten zahvaljujen i MIK-u, i
Novomu listu ki su prepoznali mane i ovakovoga, i onakovoga.

Antonio Krištofić (kompozicija
»Partenca«, prva nagrada stručnog žirija, druga nagrada publike, nagrada
»Beseda«):

– Želio bih zahvaliti struci
na nagradi, to je za mene veliko priznanje, kao i »Novom listu« jer, sudeći po
pojašnjenju nagrade, jaka je to nagrada. Prva mi je do sada, a toliko mi je
drago što je dijelim s takvom veličinom, i u ljudskom, i u glazbenom smislu kao
što je Duško Jeličić Dule. samim time, moja »Beseda« dobija još više na težini.
Hvala i publici koja je glasala za pjesmu, za koju su mi mnogi govorili –
riskiraš, ova stvar ne ulazi u uho na prvo slušanje. Očito srce uvijek vodi na
pravi put, jer pri odabiru pjesama nikad ne kalkuliram, pjevam ono što mi
legne. »Partenca« je meni legla na prvu i zahvaljujem autorskom dvojcu Valenčić
– Šaina koji mi je ukazao čast, izabravši upravo mene da ju pjevam.

Ivan Popeskić (kompozicija »Ni
noć za kraj«, nagrada za najbolji aranžman):

– Uvijek raduje nagrada
struke, kad znaš da je netko prepoznao tvoj trud, kreaciju, promišljanje, u
konačnici rad. Kad imaš tako lijep »materijal« pred sobom kao što su ga meni podastrle
Ines Prajo i Arijana Kunštek, pa još i taj prekrasni vokal i glazbeni
potencijal koje posjeduje Marina Žužić, onda je pola posla obavljeno. Već u
»demu« je ta pjesma zvučala super.

Mateo Pilat (kompozicija
»Zgubljeni raj«, nagrada za najboljeg debitanta):

– Da samo znate koliko sam
sretan, jer konkurencija je bila žestoka, a tim više i meni ova nagrada.
Neizmjerno sam zadovoljan, no ta nagrada pred mene stavlja sad i obavezu – biti
još bolji, stalno se dokazivati. Hvala Radio Bakru, zauvijek ću ga pamtiti.
Nadam se da ću na MIK-u pjevati i dogodine jer niti jedan festival nema takvu
dušu kao MIK. Sva ta putovanja, međusobna zadirkivanja, druženja, ti gradovi
koji s toliko srca dočekuju karavanu, to u današnjici djeluje nestvarno. MIK u
svima nama budi nešto dobro, i iako mi je prvi, imao sam osjećaj kao da sam
oduvijek dio te pomalo »pomaknute ekipe«. Želim naglasiti i da me je oduševila
ne samo organizacija festivala, karavane i svega što ima veze s tim, već i svih
gradova domaćina. Uistinu, svih pet bili su domaćini ne za pet, nego za sto.
Hvala svima.

Marina Žužić izvela je pjesmu NI NOĆ ZA KRAJ (Ines Prajo – Ines Prajo/Arijana Kunštek – Ivo Popeskić)

3.
NAGRADA STRUČNOG OCJENJIVAČKOG SUDA

FACE LIFTING FESTIVALA

–
Karavana ovogodišnjeg MIK-a doživjela je posvemašnji »face-lifting«. Mladost na
svakom koraku, mladost koja se izvrsno uklopila u družbu što već godinama
zajedno putuje na mikovskim kolima. »Klinci«, kako ih vole zvati već prekaljeni
mikovci, rasturaju i na pozornici. Primjerice, prva dva mjesta u Umagu odnijeli
su upravo oni. Preciznije, Umažane je pjesmom »Zgubljeni raj« (Ines Prajo –
Ines Prajo/Arijana Kunštek – Dejan Orešković) osvojio dvadesetjednogodišnji
Mateo Pilat iz Karojbe, a drugoplasirana s kompozicijom »Ni noć za kraj« (Ines
Prajo – Ines Prajo/Ariana Kunštek – Ivo Popeskić) bila je osamnaestogodišnja
Taranka Marina Žužić. Mateo, koji je već na TV showu »The Voice« pokazao da zna
i koji se glazbom počeo baviti još kao devetogodišnjak kad je debitirao na
dječjem festivalu »Mali veliki mikrofon« pobjedu u Umagu komentirao je kazavši:

– Bio sam presretan, tim više
što sam pobijedio u svojoj Istri, odnosno što me moja Istra podržala. Super mi
je na MIK-u, ta putovanja, druženja i međusobna zadirkivanja, sve mi je to
fenomenalno. Zbilja je MIK po svemu poseban festival.

Oduševljenje MIK-om dijeli i
Marina Žužić, djevojka koja od malih nogu svira flautu, te koja je kao članica
djevojačkog pjevačkog zbora SŠ »Mate Balote« kao solistica, nastupivši u showu
»Do posljednjeg zbora« odnijela prvo mjesto.

– Na MIK-u je uistinu sve za
pet. Lijepo je iz večeri u večer nastupati u drugom gradu, pred drugom
publikom, samo mi je žao što ove godine recimo nema petnaest općina i gradova
kao što je to bilo nekad, pa će naša druženja brzo završiti. No, što je, tu je
i treba iskoristiti svaki trenutak. Lijepo mi je i to što sterije kolege uvije
nastoje pomoći nama mlađima, savijetom, podrškom, razgovorom.

Iako godinama mlad, Antonio
Krištofić – mikovski tić, već se nekoliko puta popeo na nagradno postolje
MIK-a, a i nedavno je svojim nastupom na »X Faktoru Adria«, svima pokazao kako
i mi svoga Mikovca za regiju imamo. U konkurenciji ovogodišnjeg MIK-a Antonio
pjeva kompoziciju »Partenca« za koju je glazbu i aranžman napisao Aleksandar
Valenčić, a tekst Alfred Šaina. Poredak kaže kako je Antonio u samom vrhu, a
Antonio na upit da usporedi nastupe na »X Faktoru« i MIK-u, u jednoj rečenici sve
reče. Pokazavši na mikovsku pozornicu Antonio je rekao – ovo je moj dom.