Od 23. do 29. lipnja MIK je gostovao u Dragi, Pazinu, Ronjgima, Bujama, Kašteliru, Novom Vinodolskom i Omišlju. U konkurenciji se našlo samo deset kompozicija, a sve su festivalske večeri počinjale u 21 sat. Te je godine tijekom festivalskih večeri, osim natjecateljskog dijela, upriličena i djelomična retrospektiva zasigurno najzastupljenijeg skladatelja na MIK-u, maestra Nella Milottija, u kojoj je Toni Kljaković nastupio s pjesmama Tršački prošijani, Kartulina z Kraljevice, (s Kljakovićem ju je otpjevao Nino Načinović), Urinjska baklja i Nebuloza, a Nevia Rigutto otpjevala je skladbe Pod starim krovom i Uz svećicu.
Skladbe
1. PRIMORSKI GRADIĆI (N. Milotti – Z. Turak – K.Oblak) Nevia RIGUTTO
2. NEVERIN (A. Galleazzi – C. Matetić – K. Oblak) Aldo GALLEAZZI
3. SPOMEN NA ĆAĆU (J. Vuk -. J. Vuk – S. Kalogjera) Toni KLJAKOVIĆ
4. VA ŽEPEH ROGI (L. Kos – Lj. Car Matulinović – L. Kos) Lada KOS
5. FA PIANO, FA PIANO (N. Drpić – Z. Turak- J. Forenbacher) Nino NAČINOVIĆ i Angelo TARTICCHIO
6. ŽENIT ĆU SE MOREN (A. Baša – D. Načinović – A. Baša) Srđan BREŠKOVIĆ
7. MAŽININ (A. Baša – Lj. Bestulić Stanković – A. Baša) Ira KRALJIĆ
8. IDE OLUJA (A. Baša – D. Perkić – A. Baša) Dragan PERKIĆ
9. DOJDI SINE (N. Milotti – D. Načinović – S. Glojnarić) Ljubica BUKIĆ
10. ZIMA (A. Tarticchio- A. Tarticchio – S. Glojnarić) Angelo TARTICCHIO
Zabavnim orkestrom RTV Zagreb, koji je pratio izvođače, ravnao je Silvije Glojnarić, a festival su vodili Ljubo Jelčić i Ester Fantov.
Nagrade
NAGRADE PUBLIKE:
Toni KLJAKOVIĆ, skladba “SPOMEN NA ĆAĆU“ (J. Vuk – J. Vuk – S. Kalogjera)
NAGRADA “ZLATNI MIKROFON” ZA NAJBOLJI ARANŽMAN:
Silvije GLOJNARIĆ za skladbu “DOJDI SINE”
Nagrada Srebrno jedro koju Novi list, – Glas Istre dodjeljuje za najbolji tekst, te nagrada Roženice što je Radio Pula dodjeljuje autoru koji u kompoziciji najbolje koristi istarski melos, ove predzadnje godine “starog MIK-a” nisu dodijeljene.
Toni Kljaković osvojio je nagradu publike za skladbu Spomen na ćaću
Sjećanja
Ako se netko s pravom može nazvati doajenom MIK-a, to je zasigurno gospodin Toni Kljaković koji je od 23 festivalske godine MIK-a sudjelovao na njih 22. Točnije, izostao je samo 1966. godine. O šjor Toniju od svih se mogu čuti samo riječi hvale, a mnogi u puku Istre, Kvarnera i otoka i danas misle da je on s ovog našeg područja. No, gospodin Kljaković pravi je Dalmatinac, Dalmatinac koji je otpjevao najljepše piesme na MIK-u, koji je s puno msrca i duše opjevao kraj iz kojeg nije poniknuo. Kartolina z Kraljevice, Urinjska baklja, Ognjišće, Nebuloza, Tršački prošijani samo su neke od pjesama koje je šjor Toni s toliko srca pjevao na mikovskim festivalskim daskama. Ni sam ne zna koliko je puta pobijedio, koliko puta bio drugi, a koliko treći, no ono čega se odmah sjeti kad netko kaže MIK je:
Pjevanje na lijepom narječju, uz melodije skladane na primorsko-istarskom melosu. Eto, toga se sjetim. Sjetim se predivnih domaćina, predivnih ljudi, veselja i smijeha kao konstante tih naših glazbenih putešestvija. Sjetim se svih onih amatera koji su u sklopu festivala nastupali na pozornicama MIK-a. Svakako se sjetim i činjenice daje MIK bio izuzetno pošten festival, o pobjedniku je uvijek odlučivala publika. Svih kompozicija koje sam izvodio se sjetim, ma sjetim se svega.
Šjor Toni kaže kako nikad nije birao pjesmu sam, što bi mu direkcija poslala, to bi pjevao, bez ikakvih suvišnih zašto ili nekih prohtjeva. Kad bi kompozicija stigla, ja bih je doma odsvirao i odmah otprilike znao na koje će se mjesto plasirati. Nedvisno o mojoj procjeni, niti jednu pjesmu nisam odbio. Nikad mi nije bilo krivo ako nisam pobijedio. Ali, moram reći, imao sam sreću što sam mahom dobivao kompozicije gospodina Milottija ili gospođe Adele Dobrić i tekstove koje je pisao najveći čakavski bard svih vremena, pokojni Ljubo Pavešić. Na upit je li mu kao Solinjaninu, rođenom Dalmatincu, bilo teško savladati Pavešićevu škrljevsku čakavicu, šjor Toni kaže: Ma, kad sam osjetio izgovor slova “i” i “ć”, nikakvih problema nije bilo. Bila mi je kao da je moja dalmatinska. Kako, osim što pjevam, oduvijek i sviram, a imam i “dobro uho”, uistinu nikad nisam s tim imao problema. Neke posebne anegdote nije se mogao sjetiti, no ono što zasigurno nikad neće zaboraviti, kaže doajen MIK-a, gospodin Kljaković, je scena kad karavana dolazi u neko mjesto ili grad domaćin i kad ih deset kilometara ispred krajnjeg odredišta na cesti čekaju kolone automobila okićenih cvijećem, te ih uz zvuk automobilskih truba sprovode do mjesta nastupa.
To je meni bio doživljaj, potom sva ta noćna druženja i povratci u matični hotel u Rijeku, kad se u autobusu pjeva tijekom čitavog puta, staje od gostionice do gostionice i veseli bez ikakve zavisti na nečiji uspjeh i ikakve zle šale na nečiji neuspjeh. Na MIK-u mi je uistinu bilo lijepo, nisu mi nikakav napor predstavljala ta silna putovanja, štoviše, veselila su me. A ono što mi je uistinu drago jest to što su te kompozicije ostale sačuvane za povijest, što se i danas vrte na radiopostajama i što su mnoge od njih stekle status bezvremenskih pjesama.
Preslika festivalskog kataloga