Doček mikovske karavane u Umagu
Sedam gradova i jedna općina, smješteni na području čak četiri županije ugostile su karavanu Festivala Melodije Istre i Kvarnera 2011. godine. Mikovci su turneju počeli u Opatiji 18. lipnja, 19. su nakon 31-godišnje pauze nastupili u Pagu, Krčanima su se na Trgu Kamplin predstavili 20. lipnja, a Umažanima na Trgu slobode 21. lipnja. Dan antifašizma (22. lipnja)proslavili su s Bakranima, da bi 23. lipnja pjevali i svirali u Gračišću. U matičnoj luci tj. Rijeci nastupili su 24. lipnja, a onda su krenuli put Novalje u kojoj su 25. lipnja održali generalnu probu, a 26. lipnja i finalnu večer koju je HTV-e u izravnom prijenosu prenosio na Prvom programu.
Skladbe
1. A ČA ĆU JA (R. Grubišić – R. Pilepić – R. Grubišić) Helena BRAJKOVIĆ
2. REČI MI (L. Bartoniček – L. Bartoniček – L. Bartoniček) Lado BARTONIČEK
3. KRAČUN (R. Grubišić – A. Crnković – R. Grubišić) Grupa FORTUNAL
4. NE GJEDAJ DRUGE (R. Pilepić – R. Pilepić – A. Valenčić) Linda GIZDULIĆ
5. SRIĆNO TI BILO SINE (I. Žan – R. Pilepić/I. Žan – R. Grubišić) Joso BUTORAC
6. ZAVRTEL SE SVIT (I. Prajo – B. Randić – I. Popeskić) Toni MARKOVSKI i Valentina BRIŠKI
7. ČRNA (I. Prajo – trad./A. Kunštek – T. Preradović) Alen POLIĆ i Ansambl KALJINA
8. VELA VRATA OD KVARNERA (B. Krajcar – D. Načinović – R. Grubišić) Katja BUDIMČIĆ
9. ŠPARUGA LOVRANSKA (D. Jeličić – D. Jeličić – I. Popeskić) Duško JELIČIĆ
10. POVIDA MI STARA ULIKA (M. Bobuš – M. Bobuš – R. Grubišić)
Mirjana BOBUŠ
11. ADIO MORE (R. Grbac – R. Grbac – A. Valenčić) ROBERTINO
12. AKO NISI SRITAN (M. Tomasović – R. Pilepić – A. Valenčić) SABRINA
13. LJUBAF NI LAHKA STVAR (D. Rapotec Ute – B. Kovačić – D. Rapotec Ute) Danijel NAČINOVIĆ
14. MORE JE KAKO ČOVIK (A. Baša – D. Orlić – A. Valenčić) Vivien GALLETTA
15. NEKA SE VINO TOČI (M. Tomasović – R. Pilepić – A. Valenčić) Lidija BAČIĆ
16. A ČA JE LIPA (R. Pilepić – R. Pilepić – A. Valenčić) Oliver BEREKIN
17. U PLAMENU SVIĆE (M. Tomasović – Lj. Bestulić Stanković – A. Valenčić) Vesna NEŽIĆ RUŽIĆ
18. TANGO ISTRIANO (B. Krajcar – V. Kuzma – A. Valenčić) Davor RADOLFI
19. ČA BIN JA DA TE NIMAN (A. Baša – R. Pilepić – A. Baša) GINA
20. MEDITERANEO (B. Barbir – B. Barbir – R. Grubišić) Klapa SOL
Daniel Načinović, miljenik mikovske publike
U ovoj “mikovskoj selekciji” još je jednom potvrđeno kako je MIK uistinu festival koji daje šansu mladim i još neafirmiranim pjevačima, tekstopiscima, autorima glazbe i aranžerima. Valentina Briški, Linda Gizdulić, Helena Brajković, grupa Fortunal, ali i Davor Radolfi te ansambl Kaljina koji prati Alena Polića, debitanti su ovogodišnjeg MIK-a. Doajeni su Vesna Nežić Ružić, Mirjana Bobuš i Duško Jeličić, a tu su i nešto mlađi, ali već dugi niz godina MIK-u vjerni interpreti – Alen Polić, Gina Picinić, Vivien Galletta, Katja Budimčić, Robertino, Lado Bartoniček, Toni Markovski i Klapa Sol.
Danijel Načinović, jedan od plodnijih tekstopisaca MIK i ove godine nastupio je kao izvođač, baš kao što su to učinili i MIK-u vjerni Dalmatinci Lidija Bačić i Oliver Jakovčev Berekin. Mnoge je rastužilo što ove godine na MIK-u nije bilo Karin Kuljanić, Tamare Brusić i Voljena Grpca, ali i razveselio povratak mikovskog doajena Jose Butorca i mikovskoj publici uvijek drage Sabrine.
Voditelji svih festivalskih večeri osim finalne bili su Helena Šipraka i Mario Lipovšek Battifiaca, no na onoj finalnoj, zbog pravila HTV-a da festivalske večeri koje prenosi HTV-e mora voditi njihov Marija je zamijenio Robert Ferlin.
Članovi ovogodišnjeg MIK-ovog orkestra bili su su: Vladimir Babin (voditelj, klavijature), Voljen Mlakar (klavijature), Tonči Grabušić (bubnjevi), Krunoslav Veršić (udaraljke), Igor Grubišić (ak. gitara), Sandro Šupak (el. gitara), Damjan Grbac (bas gitara) i Mihalj Ivković (harmonika).
Prateće vokale činili su Andrej Babić, Amira Štefančić, Ana Kabalin i Martina Majerl, a u nošnjama iz fundusa Primorsko-goranske Županije kao festivalske hostese plijenile su pažnju Petra Borovac, Tanja Kanazir, Mirela Gotal, Diana Batinić i Ana Maršanić.
Klapa SOL
Nagrade
NAGRADE PUBLIKE
1. ČRNA (I. Prajo – A. Kunštek – T. Preradović) Alen POLIĆ i Ansambl KALJINA
2. MEDITERANEO (B. Barbir – B. Barbir – R. Grubišić) Klapa SOL
3. ČA BIN JA DA TE NIMAN (A. Baša – R. Pilepić – A. Baša) GINA
NAGRADE STRUČNOG OCJENJIVAČKOG SUDA
1. MORE JE KAKO ČOVIK (A. Baša – D. Orlić – A. Valenčić) Vivien GALLETTA
2. VELA VRATA OD KVARNERA (B. Krajcar – D. Načinović – R. Grubišić) Katja BUDIMČIĆ
3. ZAVRTEL SE SVIT (I. Prajo – B. Randić – I. Popeskić) Toni MARKOVSKI i Valentina BRIŠKI
NAGRADA “ZLATNI MIKROFON” ZA NAJBOLJU INTERPRETACIJU (dodjeljuje HR Radio RIJEKA)
SABRINA za interpretaciju skladbe “AKO NISI SRITAN”
NAGRADA ZA NAJBOLJI ARANŽMAN (dodjeljuje Radio ISTRA)
Aleksandar VALENČIĆ za aranžman skladbe “MORE JE KAKO ČOVIK”
NAGRADA “LJUBO PAVEŠIĆ” ZA NAJBOLJI TEKST (dodjeljuje ČAKAVSKI SABOR)
Drago ORLIĆ za tekst skladbe “MORE JE KAKO ČOVIK”
NAGRADA NOVOG LISTA “BESEDA” ZA CJELOKUPNI IZRIČAJ KOJI NA NAJBOLJI NAČIN PROMOVIRA NAŠ KRAJ I NJEGOVU TRADICIJU
“MORE JE KAKO ČOVIK” (A. Baša – D. Orlić – A. Valenčić)
NAGRADA ZA NAJBOLJEG DEBITANTA (dodjeljuje Pomorski RADIO BAKAR)
Helena BRAJKOVIĆ
NAGRADA ZA NAJBOLJI SCENSKI NASTUP (dodjeljuje DOMAĆI radio)
Davor RADOLFI i plesni par Boštjan i Oksana
NAGRADA ZA NAJDOPADLJIVIJU PJESMU PO IZBORU SLUŠATELJA GRADSKOG radija – istarske mreže
NEKA SE VINO TOČI (M. Tomasović – R. Pilepić – A. Valenčić) Lidija BAČIĆ
NAGRADA ZA NAJBOLJEG DOMAĆINA FESTIVALA MIK (dodjeljuju svi sudionici karavane)
GRAD PAG I OPĆINA GRAČIŠĆE
Za interpretaciju pjesme Tango istriano Davor Radolfi, Oksana i Boštjan dobili su nagradu za scenski nastup
Festivalije
U godini u kojoj je nagrada “Roženice”, što je Radio Pula već dugi niz godina dodjeljuje kompozitoru koji u kompoziciji najbolje ukomponira istarski melos, promijenila ime u nagradu “Nello Milotti”, u čast nedavno preminulom maestru Nellu Milottiju, nije dodjeljena. Jednoglasna odluka stručne komisije Radio Pule obrazložena je time što u nekoliko skladbi postoje elementi istarske ljestvice ali niti u jednoj dovoljno razrađeni da bi autor zaslužio nagradu. Takva je odluka rezultirala odlukom direkcije MIK-a da se od iduće godine s pet tisuća kuna honorira autor glazbe koji ispoštuje uvjete nagrade, a sve s ciljem da se održi taj, tako prepoznatljiv, a komercijalnim vremenima nimalo blizak – opor, ali samo naš zvuk. Zvuk po kojem su Istra, Primorje i sjevernojadranski otoci »na prvu« prepoznatljivi.
Umjesto zvijezda, nad izvođačima su sinoć sjajili kristali velikih lustera poznate dvorane hotela Kvarner, jer već drugu godinu zaredom, od povratka Opatiji, MIK-ovci nisu imali sreće s vremenom. No, kako su voditelji Mario Lipovšek i Helena Šipraka primjetili – to je samo razlog više da ih Opatija ugosti i naredne godine, uzdajući se u onu staru poslovicu koja predviđa »treću sreću«. (Igor ŽIC, Novi list, 19. lipnja)
Već tradicionalno Krimejski feštari, prijatelji i MIK-a i Gračišća, mikovsku večer prate upravo u Gračišću. Ni ove godine nije bilo iznenađenja – pedesetak Krimejčana u Gračišće su stigli prije raspjevane karavane, svojom svirkom zaželjeli joj dobrodošlicu, a potom rasplesali i raspjevali svaki kantun i kantunić, oštariju i šankić prelijepog Gračišća. Prvi došli, zadnji prošli, jušto po svojoj užance.
A sad adio – Mirjana Bobuš, provjerena MIK-ovka najavila je kako joj je ovaj MIK zadnji na kojem će nastupiti u ulozi interpretatorice, ubuduće će sudjelovati samo kao tekstopisac i autorica glazbe. Sličnu stvar najavio je i Duško Jeličić Dule, kao i Lea Domijan Fišter, urednica festivalskog biltena. Kažu – vrijeme je za smjenu generacija.
MIK va žuten – Povedaju da j jedan mikovac zakasnil na bus va Gračišću pa da j na zidiću prespal do drugoga dana. Govore i da Polić ozbiljno razmišlja da tuži si oni ki maltretiraju blago, samo ni preciziral da ono na dve mikovske nogi, ale ono na četire i ku više. A bome povedaju i da j omladina MIK-a na festivalu zela stvar va svoje ruki, pa da mikovska kola voze kako oni timunaju. Ča j zaspraven u redu, aš na mladimi i svit i MIK ostaju.
Alen Polić i Ansambl Kaljina
Sjećanja
»Falše« Ukrajinke i mladić sa Zlobina »začrnili« konkurenciju, naslov je razgovora s pobjednicima MIK-a 2011. godine, objavljenog u Novom listu. Donosimo isječke:
Alen Polić i ansambl Kaljina pobjednici su netom okončanog Festivala Melodije Istre i Kvarnera. I dok je Alen, mikovskoj publici itekako poznat interpret, njegova pratnja čitavoj je karavani predstavljala pravu enigmu. Ansambl Kaljina, predvođen maestrom Borisom Denisjukom, oduševio je i publiku, i festivalsku konkurenciju, a šest dama koje bi u tili čas zavladale pozornicom, od gledatelja u svakom gradu u kojem je MIK gostovao dobivale su gromoglasni pljesak. »Kaljinke« su Dijana Sorić Dupor, djelatnica Državnog zavoda za statistiku, Dragica Cerovac, pedagoginja riječke OŠ Centar, Gabrijela Tkalec, privatna poduzetnica, Željka Komlenac, profesorica glazbenog u dvije osnovne škole – onoj krčkoj, i onoj u Skradu, Slavica Dudaš, profesorica riječkog veleučilišta ili kako to vole reći njezine kolegice – doktorica za biljke, te Ivana Livić, zaposlenica AWT-a. Sve su one u ansambl došle preko prijateljica. Došle, neka na zamjenu, neka na probu, neka na ispomoć, svidjelo im se, pa ostale. I da, niti jedna od njih nije Ukrajinka, ali sve odreda zaljubljenice su u ukrajinsku i rusinsku tradicionalnu glazbu.
Upravo to što nisu Ukrajinke, a mnogi misle da u ansamblu što djeluje u okviru Društva Rusina i Ukrajinaca pjevaju isključivo pripadnice tih nacionalnih manjina, izazvalo je tijekom prvih dana putovanja karavanom mnoge smiješne zgode.
– Čule smo komentare kako je uistinu zanimljivo da smo tako dobro savladale hrvatski jezik, potom i da je fantastično kako izgovaramo čakavicu, bolje nego li mnogi kojima je ona materinji jezik. Čuli smo i kako neki sa zabrinutošću govore da je vani pakleno toplo, i da kako tek mora biti toplo nama koje dolazimo iz hladnijih krajeva. Radi toga je i vozač mikovskog autobusa stavio klimu na najjače, sve sa željom da nama »sa sjevera« bude ugodnije putovanje. No, ništa od toga, ništa od egzotike. Mi smo djeca ovog podneblja s velikom ljubavi za ukrajinski melos, i bilo nam je puno teže savladati tekstove pjesama na ukrajinskom jeziku, no i to smo brzo naučile, sad gotovo da ga tečno govorimo. Najveća maherica u tome je Željka. Ona je u petnaest dana svladala dvadesetak kompozicija. Skidamo joj kapu, priča Dijana Sorić Dupor.
Upravo spominjana Željka jedna je od rijetkih »Kaljinki« koja nije došla u Ansambl putem prijateljskog nagovaranja, već na poziv voditelja Ansambla Borisa Denisjuka. On je bio voditelj i krčke ženske klape, tamo je zapazio Željku, zamolio ju da dođe i proba u Ansamblu, ona je došla, svidelo joj se i ostala. Svidjelo se simpatičnim damama i na MIK-u. Kažu, kako je ovo mikovsko putovanje životna epizoda koja se ne zaboravlja. S čakavicom na »ti« su Ivana i Dragica, no ni ušima ostalih »Kaljinki« ona nije strana.
– Ja sam iz Hrvatske Kostajnice, no, vjerovali ili ne, s MIK-om sam upoznata od svoje desete godine, jer je moja mama bila obožavateljica tog festivala. Zbilja mi je bilo neopisivo drago što sam konačno i ja na njemu zapjevala, kazuje simpatična Gabrijela, uvijek spremna na smijeh i šalu, te dodaje kako su one imale najzgodnijeg solistu na MIK-u, dječaka s najljepšim osmijehom, s kojim im je uvijek posebno zadovoljstvo nastupati, jer nije njima MIK prvi zajednički projekt, već su oni ostvarili podosta zajedničkih kako domaćih, tako i stranih nastupa.
– Nama je s Alenom od prvog dana ugodno raditi, namučimo se, ali i nasmijemo. Valjda nam je isti senzibilitet, a u Alenu smo prepoznali izuzetno talentiranog pjevača, velikog profesionalca i istinskog prijatelja, kazala je Slavica Dupor.
Kad je Alen u pitanju mišljenja im se poklapaju, no nije samo Alen taj o kome baš sve misle isto. Na upit tko im se u karavani najviše svidio jednoglasno su Daniela Načinovića izabrale kao najdražeg.
– Vesna Nežić Ružić bila nam je pravo iznenađenje. Tako divna osoba, prava gospođa, smirena, ugodna, inteligentna, elokventna, ma super. S Mirjanom Bobuš nikad čovjeku ne može biti dosadno, a Robertino je jedan krasan dečko. Potom, mladost MIK-a, sve pristojna, simpatična i vrlo talentirana djeca. Mala Gizdulićka je jedno veselo stvorenje, Melanija i cijeli Fortunal dragi da draži ne mogu biti, Sabrina je klasa, a mali Toni i Valentina izuzetno talentirani i nadasve fino odgojeni klinci. I svi drugi sudionici MIK-a na nas su ostavili dobar dojam, čitav Festival je nešto posebno, nešto što se u Hrvatskoj zove rijetkost. Svi su svima na usluzi, gotovo nikoga baš jako ne zanima plasman, i zbilja smo se uvjerile da je na tom Festivalu druženje bitnije nego li poredak, kažu Kaljinke i dodaju da ne zaboravimo naglasiti kako se zahvaljuju i tvorcima pobjedničke pjesme – autorici glazbe Ines Prajo, teksta Arijani Kunštek i aranžmana Tihomiru Preradoviću. Baš su to lijepo složili, zaključile su Kaljinke.
– Ansambl »Kaljina« djeluje u okviru istoimenog Društva Rusina i Ukrajinaca iz Rijeke koje je osnovano 2001. godine i broji oko 50 članova. Okuplja pripadnike ukrajinske i rusinske nacionalne manjine, ali je otvorenog tipa i ima veliki broj simpatizera. Djelujemo na očuvanju nacionalne kulture i tradicije Ukrajinaca i Rusina u Rijeci, Primorsko-goranskoj županiji i Republici Hrvatskoj. Ansambl okuplja grupu entuzijasta i zaljubljenika u ukrajinske i rusinske pjesme, a u svome repertoaru broji više od četrdesetak pjesama. Izvodi autorske i narodne pjesme u narodno-akademskom stilu, radi na jačanju snaga, te podizanju razine i kvalitete u izvođenju skladbi. Redovito priređujemo koncerte kako diljem Hrvatske tako i u inozemstvu. Izdvojio bih tri koncerta istarskih narodnih pjesama u izvođenju ansambla Kaljina s Oratorijskim zborom i maestrom Dušanom Prašeljom, dva koncerta s dirigentom Aleksandrom Šandorom Pavišićem i zborom »Gjalski« iz Zaboka, Božićni koncert u Bakru s Alenom Polićem, humanitarni koncert u Puli s klapom »Teranke« i zborom »Nešpula« iz Pule, koncerte u Đurđevu (Vojvodina), niz koncerata u Lavovu i okolici sa solistom Lavovskog opernog kazališta Romanom Kovaljčukom u Ukrajini, Božićni koncert »Božić je judi«, u Rijeci u Katedrali sv. Vida s Alenom Polićem i mnoge druge, pojasnio nam je Boris Denisjuk, voditelj ansambla.
Alen je pak o svojim “kaljinkama” rekao: One su moje Jagodice Bobice. Silno sam bio ponosan na svoje »Ukrajinke«. Hm, pa nije mala stvar imati šest Ukrajinki kraj sebe. Divno mi je s njima bilo na MIK-u, pazile su me, mazile, tetošile, nosile, grijale, nasmijavale, bile su mi podrška kakvu rijetko tko ikad u životu dobije. Volim raditi s Kaljinkama i s maestrom Borisom, koji, nemojte da vas zavara njegov osmijeh i blagost, zna biti ohoho opasan »trener«. Dok ne dovede projekt do savršenstva, taj ne odustaje. Nadam se daljnjoj suradnji, a prijateljstvo, e, pa za to se ne bojim – ono će trajati, kazao nam je Alen Polić, pobjednik MIK-a, solist Ansambla Kaljina, predsjednik udruge »Jabuka«, idejni tvorac istoimenog etno festivala, a najviše mali sa Zlobina kojem je njegov Zlobin priredio feštu za pamćenje. Dakako da su i Jagodice Bobice feštale sa Zlobinjarima.
