Scena završne večeri u Novalji
Karavana jedinog hrvatskog putujućega glazbenog festivala, Festivala Melodije Istre i Kvarnera od 23. do 30. lipnja trebala je pjevati i svirati u sedam gradova diljem Istre i Kvarnera. Mikovci su prvu ovogodišnju festivalsku večer održati 23. lipnja na opatijskoj Ljetnoj pozornici, dan kasnije prvi put u svojoj 48 godina dugoj povijesti pjevali su u Svetom Petru u Šumi, općini u kojoj odkad je općine i odkad je MIK-a nikad karavana nije nastupila, a 25. lipnja počeli su nastup na prekrasnom bakarskom Žalu ribara. Počeli, ali ne i završili. U Novom listu ostalo je zapisano: Davno je kao u ponedjeljak uvečer, u Bakru bilo toliko ljudi pogleda uprtih u nebo. Će? Neće? Ako će, kad bi moglo? Sve su to pitanja izrečena naglas ili samo za sebe, a odnosila su se na mogućnost pljuska što bi Bakranima mogao pomrsiti račune vezane uz ugošćavanje treće večeri Festivala Melodije Istre i Kvarnera. Zabrinutost je bila velika, i to s razlogom, jer mikovska je večer počela i to počela s podosta zakašnjenja sve zbog već navedene nedoumice, ali je po izvođenju sedme kompozicije i prekinuta. Na veliku žalost oko osamsto gledatelja i cijele mikovske karavane. Kiša nošena jakom burom nije smetala gledalištu, ali kako se »struja i voda« baš i ne ljube zbog sigurnosti orkestra i izvođača odlučeno je da bolje spriječiti nego, nedaj Bože liječiti, pa je festivalska večer prekinuta. Gradonačelnik Bakra Tomislav Klarić kazao je kako je ostvaren dogovor s direkcijom Festivala i Gradom Rijekom da svi oni koji imaju ulaznicu za mikovsku večer u Bakru, s istom mogu na mikovsku večer što će se u četvrtak, 28. lipnja održati u Rijeci na Gatu Karoline Riječke. U tu svrhu Bakarani će u riječko gledalište dopremiti i potreban broj stolica tako da riječka publika ni u kojem slučaju neće biti zakinuta ili zbog »priliva« Bakrana ostati bez ulaznice za MIK.
Iz Bakra karavana je otputovala u Umag, gdje je 26. lipnja nastupila na Trgu slobode, da bi se 27. lipnja već na Placu u Gračišću družila s Gračišćanima. Rijeci, svojoj matičnoj luci mikovci su zapjevali u četvrtak, 28. lipnja na Gatu Karoline Riječke, a onda krenuli put juga, put Novalje gdje su na Trgu “Ruža vjetrova” 29. lipnja održali generalnu probu, a 30. lipnja finalnu večer.
Jedrenjak “Kraljica mora”, prekrasna scenografija pozornice na gatu Karoline Riječke
Skladbe
1. GOOD BYE (R. Grubišić – A. Crnković – R. Grubišić) Grupa TREND
2. NE ZAMIRI (A. Justić – I. Hriljac – A. Justić) Ana HORVAT
3. SPOD FERALA (B. Krajcar – D. Načinović – M. Giorgi) HIGHLANDERS
4. LETO NA KVARNERE (T. Dukić Milić – T. Dukić Milić – Vo. Mlakar) YAMAS
5. REČI MI LUČIJA KAMO DA POJDEN (L. Bartoniček – L. Bartoniček – L. Bartoniček) Lado BARTONIČEK
6. SRIĆA (I. Prajo – B. Randić/A. Kunštek – I. Popeskić) Valentina BRIŠKI i Toni MARKOVSKI
7. NASRID MORA (R. Grubišić – R. Pilepić – R. Grubišić) Helena BRAJKOVIĆ
8. MORE JE MOJA KUĆA (I. Žan – R. Pilepić – R. Grubišić) Joso BUTORAC
9. TANAC OD ŽIVOTA (R. Grbac – R. Grbac – A. Valenčić) ROBERTINO
10. ČOVEK OTROK JE ZAVAVEK (M. Staraj – M. Staraj/A. Šaina – M. Staraj) Duško JELIČIĆ i Antonio KRIŠTOFIĆ
11. ROŽICA (G. Kauzlarić Griff – Lj. Bestulić Stanković – G. Kauzlarić Griff) Vesna NEŽIĆ RUŽIĆ
12. DAJ MI KAPJU VODI (R. Grubišić – Ma. Valković – R. Grubišić)Damir KEDŽO
13. ISTRIJANKE (O. Jakovčev – S. Kokotović – A. Valenčić) Oliver J. BEREKIN i Ženska klapa VOLOSKO
14. DUŠE SU NAN VEZANE (D. Rapotec Ute – R. Pilepić – A. Valenčić)
GIULIANO
15. EVVIVA EL VIN DELL’ISTRIA (D. Načinović – D. Načinović – A. Valenčić) Daniel NAČINOVIĆ
16. JUBAV SU ŠIPUNI (R. Grubišić – Ma. Valković – R. Grubišić) Katja BUDIMČIĆ
17. MARIJA, ZVA SAN JE MARIJA (A. Baša – A. Baša – A. Baša) Kićo SLABINAC
18. DALMACIJA DI KVARNER BUŠIVA (B. Barbir – B. Barbir – R. Grubišić) Klapa SOL
19. SI SU DOŠLI (A. Baša – A. Baša – A. Baša) GINA
20. LA VITA (I. Prajo – trad./A. Kunštek – T. Preradović) Alen POLIĆ i LA MIELA
I ove godine riječka je “Yamaha” bila mikovsko “vježbalište”. Od jutra do sutra iz nje su izlazile mikovske note – to su festivalski orkestar što ga čine Vladimir Babin (voditelj), Voljen Mlakar, Tonči Grabušić, Krunoslav Veršić, Igor Grubišić, Sandro Šupak, Damjan Grbac i Mihalj Ivković, te prateći vokali Andrej Babić, Amira Štefančič, Ana Kabalin i Martina Majerle uvježbavali s interpretima mikovski repertuar.
Među dvadeset ovogodišnjih mikovskih kompozicija smjestile su se i one za dušu, i one za raspjevavanje i one za rasplesavanje, odnosno, kako bi to rekao sam direktor Festivala MIK – ima i durskih i molskih kompozicija, no i ove godine prevladavaju one durske, što znači – veselije. Pjevali su ih neki mikovskoj publici dobrano znani interpreti, ali i neki sasvim nepoznati, odnosno u konkurenciji za pobjednika MIK-a naći će se tzv. stara, prekaljena MIK-ovska imena, ona mlada kojima je to prvi nastup na MIK-u, ali i ona dobro znana, ali nikad dosad viđena na ovom nomadskom festivalu. Među takvima zasigurno je najzvučnije ime Krunoslav Kićo Slabinac. Potom je na MIK-u debitant i Giuliano, kao i Ana Horvat koja je pobjedom na Festivalu Grobnička skala izborila nastup na MIK-u, te Grupa Trend i Ženska klapa Volosko. Tu su i tzv. mikovski povratnici Highlandersi, Yamas i Damir Kedžo, mlade snage MIK-a Valentina Briški i Toni Markovski, Helena Brajković, Antonio Krištofić, kao i već prekaljeni mikovci – Duško Jeličić Dule, Vesna Nežić Ružić i Joso Butorac. Klapa Sol, Oliver Berekin, Alen Polić, Gina, Daniel Načinović, Robertino, Lado Bartoniček i Katja Budimčić također su mikovcima dobro znana i draga imena.
Prvotnu odluku da Festival MIK prenosi u odloženom prijenosu, HRT je promijenio te će uz šest ostalih hrvatskih festivala i MIK u direktan prijenos. Dakle, MIK je na malim ekranima, u subotu, 30. lipnja, na Prvom programu, u 21 sat.
Od pravila da finalnu večer festivala uz jednog voditelja koji nije zaposlenik HRT-a mora voditi jedan koji to jest, nisu odustali, pa će šest festivalskih večeri voditi Helena Šipraka i Mario Lipovšek Battifiaca, a onu finalnu Mario Lipovšek Battifiaca i Marina Medved Pulić (»Filipove bebe«, »Dobro jutro, Hrvatska«). Prisjetimo se, lani je pauzirao Lipovšek, a finalnu večer umjesto njega s Helenom Šiprakom vodio je Robert Ferlin.
Prva nagrada publike: klapa SOL i pjesma “Dalmacija di Kvarner ljubi”
Nagrade
NAGRADE PUBLIKE
1. DALMACIJA DI KVARNER BUŠIVA (B. Barbir – B. Barbir – R. Grubišić) Klapa SOL
2. ČOVEK OTROK JE ZAVAVEK (M. Staraj – M. Staraj/A. Šaina – M. Staraj) Duško JELIČIĆ i Antonio KRIŠTOFIĆ
3. LA VITA (I. Prajo – trad./A. Kunštek – T. Preradović) Alen POLIĆ i LA MIELA
NAGRADE STRUČNOG OCJENJIVAČKOG SUDA
1. DAJ MI KAPJU VODI (R. Grubišić – Ma. Valković – R. Grubišić) Damir KEDŽO
2. SRIĆA (I. Prajo – B. Randić/A. Kunštek – I. Popeskić) Valentina BRIŠKI i Toni MARKOVSKI
3. SPOD FERALA (B. Krajcar – D. Načinović – M. Giorgi) HIGHLANDERS
NAGARADA “ZLATNI MIKROFON” ZA NAJBOLJU INTERPRETACIJU (dodjeljuje HR RADIO RIJEKA)
Damir KEDŽO za interpretaciju skladbe “DAJ MI KAPJU VODI”
NAGRADA „NELLO MILLOTTI“ (ex Roženice) ZA NAJBOLJE KORIŠTEN ISTARSKI MELOS (dodjeljuje HR RADIO PULA)
Bruno KRAJCAR za skladbu “SPOD FERALA”
NAGRADA ZA NAJBOLJI ARANŽMAN (dodjeljuje RADIO ISTRA)
Aleksandar VALENČIĆ za aranžman skladbe “DUŠE SU NAN VEZANE”
NAGRADA ZA NAJBOLJI TEKST (dodjeljuje ČAKAVSKI SABOR)
Daniel NAČINOVIĆ za tekst skladbe „SPOD FERALA“
NAGRADA NOVOG LISTA “BESEDA”
LA VITA (I. Prajo – trad./A. Kunštek – T. Preradović) Alen POLIĆ I LA MIELA
NAGRADA ZA NAJBOLJEG DEBITANTA (dodjeljuje POMORSKI RADIO)
Ana HORVAT
NAGRADA ZA NAJBOLJI SCENSKI NASTUP (dodjeljuje DOMAĆI RADIO)
YAMAS
“PRIJELAZNA ZASTAVICA”, NAGRADA ZA NAJBOLJEG DOMAĆINA FESTIVALA MIK (dodjeljuju svi članovi karavane)
Sudionici mikovske karavane odlučili su da nagradu za najboljeg domaćina mikovcima podijele dvije istarske općine. Dakle, ova nagrada GRAČIŠĆU i njegovom načelniku Ivanu Ninu Mijandrušiću šesti put, a OPĆINI SVETI PETAR U ŠUMI i njezinom načelniku Mariju Bratuliću, prvo gostovanje mikovaca i odmah nagrada.
Pjesma “Daj mi kapju vodi” (Grubišić – Valković) dobitnik je prve nagrade stručnog osjenjivačkog suda, kao i njen interpret Damir Kedžo za najbolju interpretaciju
Festivalije
Karavana je i ove godine brojnošću srušila srušila rekord. Iznova je u njoj preko stotinu ljudi prešlo kilometre i kilometre puta. Dvadeset kompozicija publika je, za razliku od prijašnjih godina kad su premijerno izvođene na festivalskim večerima, ove godine mogla čuti na brojnim radio postajama prije početka Festivala.
MIK-u je 2012. godina bila godina u kojoj je ostvario premijerni nastup u Općini Sveti Petar u Šumi. Supetarci, pak, gostoljubivi kako to samo Istrijani znaju biti, karavani su već na dolasku pokazali koliko njeguju tradiciju i cijene svoje pretke. Uz pozdravni govor što ga je ekipi MIK-a uputio načelnik općine Mario Bratulić, uprizorili su i priču iz svoje povijesti čiji je glavni akter bio biskup Šimun Bratulić. Znamenitog zagrebačkog biskupa Šimuna Bratulića, rodom iz supetarskog naselja Glavice, generala pavlinskog reda, borca protiv Turaka i heretika, čovjeka koji je pomogao da u Zagreb dođu Isusovci i 1606. godine otvore svoju gimnaziju, a zatim i knjižnicu što se smatra temeljem današnjoj Nacionalnoj i Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, utjelovio je Vitorio Prenc. Čitavu priču »začinili« su kopljanici u biskupovoj pratnji, potom članovi KUD-a Pazin, te mažoretkinje iz Cerovlja.
Supetarci su mikovcima priredili mnoštvo ugodnih iznenađenja, ali ono o čemu će još dugo pričati nije samo zanimljiva povijest MIK-a, već i svojevrsni Šimunov eliksir. Uistinu čudnovat napitak koji u sebi sadrži 32 trave. Koja li je zaslužna za osmijeh na licu mikovaca, teško je dokučiti.
Teško je povjerovati, ali točno su 42 godine prošle od nastupa mikovaca na opatijskoj Ljetnoj pozornici. U međuvremenu su pjevali na Ljetnoj, ali na onoj »maloj«. Velikom su prije subotnje večeri vladali 1970. godine kad je u Opatiji bilo upriličeno finale Festivala. Te godine na pozornici s čak dvije pjesme u konkurenciji bila je i legenda MIK-a, gospođa Betty Jurković. Ovogodišnju opatijsku mikovsku noć za pamćenje pratila je iz gledališta.
Najstariji među izvođačima ovogodišnjeg Festivala Melodije Istre i Kvarnera je legenda hrvatske glazbene scene Krunoslav Kićo Slabinac, a najmlađi je petnaestogodišnji Antonio Krištofić, kojem, vjerovali ili ne, ovo nije prvi nastup na MIK-u. »Mikovski led« probio je Antonio 2010. godine kad je s jedanaestogodišnjom Rovinjkom Lorenzom Annom Puhar i Voljenom Grpcem pjevao pjesmu »Kvarnerski raj« (Z. Trubić – R. Pilepić – A. Valenčić). Ove je godine on »Duletov vnuk«, odnosno nastupa s doajenom MIK-a Duškom Jeličićem Duletom. Antonio kaže da je s barba Duletom dijeliti pozornicu mrak.
– Nekad sam ga gledao iz gledališta sa strahopoštovanjem, obožavao sam ga i zamislite moje veselje kad sam dobio priliku s njim zapjevati. On je vanserijski čovjek, toliko dobar da je to za nevjerovati, kazao nam je iskreno Antonio, te dodao kako mu je putovati s karavanom super, te, kako je stekao puno prijatelja, a još više prijateljica. Vražji mulac, već sad zna ča i kako.
Nakon što je u Svetom Petru u Šumi Fan klub Klape Sol razvio svoj transparent podrške dečkima iz Soli, eto na gračaškoj festivalskoj večeri osvanuše još tri. Njih su kao znak podrške Dušku Jeličiću Duletu i Antoniju Krištofiću digli Duletovi Lovranci. Najsimpatičniji je bio onaj na kojem je pisalo »i mi imamo transparent«. Očito je osim nadmetanja na pozornici počelo i ono u publici. Dule je podršku Lovranaca komentirao – ćo, ki mirakul je to. Srce mi je bilo…, ma no, ča da ti rečen!
U Gračišću uvijek sve transparentno! Počevši od samog ambijenta, preko gledališta koje se uistinu penje gotovo do Mjeseca, pa sve do prvog čovjeka Općine koji je pri pozdravnom govoru odmah mikovcima u brk stresao – ako drugo leto ne bude finale u Gračišću, morete zaboraviti Gračišće. To je šjor Nino, to su Gračišćani. Kod njih nema uvijanja i uvijek je »što na umu, to na drumu«.
Druga nagrada publike, “Čovek otrok je zavavek” i mladi Antonio Krištofić i iskusni Duško Jeličić
Sjećanja
Kad je Krunoslav Kićo Slabinac izašao na umašku pozornicu, pa krenuo prvi pljesak, pa kad je umaškim trgom zaorio Kićin bel canto znalo se – ovdje je Kićo car. Tako je i bilo, a o doživljaju MIK-a, jedinog festivala na kojem tijekom svoje 60 godina duge karijere nije nastupio, o kompoziciji koju izvodi i o činjenici da je najstariji sudionik karavane kazao je:
– Čujte, meni je MIK oduvijek drag. Istina, jednom su me zvali da nastupim, ali tad sam već imao nešto drugo dogovoreno i nisam, ali eto, sad sam tu. Drag mi je jer njeguje i čuva tradiciju ovoga kraja, a ja sam iz istog razloga za najžešće slave kao zabavnjak odlučio »preći na tamburice«. Išlo mi je na živce što je taj naš slavonski melos tako zapuštem, što se sluša nešto što nema veze s tradicijom, a ono naše što vrijedi pada u zaborav.
O putovanjima s karavanom kaže da mu jesu pomalo naporna jer ipak je on pred nešto više od godine dana prebolio tešku bolest, no ne žali se, a o ljudima u karavani ima samo riječi hvale. Isto tako i o publici.
– Pih, pa nije meni istarska ni kvarnerska publika nepoznata. Ja sam još 1966. godine Porečom žario i palio s grupom Dinamiti. Potom nešto kasnije čitavim ovim područjem s Opatijskim suvenirima. Ma, ja se svugdje osjećam kao kod kuće.
A koga je to Kićo »zva Marija«? Saznali smo da je na prvo slušanje pjesme viknuo – to. Zaljubio se u kompoziciju baš kao što se nekih davnih godina u Istri zaljubio… u koju? E, pa to nam nije otkrio, samo je kazao – bila je tako lijepa!
Lauerati Festivala Melodije Istre i Kvarnera 2012. godine novinarima Novog lista kazali su:
Robert GRUBIŠIĆ (prva nagrada stručnog žirija) – Prezadovoljan nagradom jer za glazbenika nema većeg veselja od onog kad ga nagradi struka. U pjesmi »Daj mi kapju vodi« jednostavno se sve poklopilo. Pjesma ima izvstan tekst, Kedžo ju je maestralno interpretirao i to je to.
Alen POLIĆ (nagrada Novog lista »Beseda«) – Fala Novomu listu va moje ime i va ime mojih La Mielic. Jako smo kuntenti aš si držimo do Novoga lista i do njegovoga mišljenja, a ova nan ne nagrada potvrda da smo ostali na onomu zacrtanomu putu, a ta je spojit ono ča j bilo i ono ča j danas.
Bruno KRAJCAR (nagrada Radio Pule »Nelo Milotti«) – Vajka mi je drago kad struka prepozna moju ljubav prema istarskoj ljestvici i tradicionalnoj glazbi. Istarska je ljestvica tako posebna i daje timbar svakoj kompoziciji, daje tu drugačijost i prepoznatljivost Istre.
Damir KEDŽO (nagrada Radio Rijeke za najbolju interpretaciju) – Želio bih zahvaliti autorima kompozicije, publici i žiriju, ovo mi je druga nagrada za najbolju interpretaciju i to je za mene velika stvar.
Ana HORVAT (nagrada Pomorskog radija za najboljeg debitanta) – Sretna sam, zadovoljna i iznenađena. Nagrada mi jako puno znači, od sveg srca hvala.
Ines CECH, Yamas (nagrada Domaćeg radija za najbolji scenski nastup) – Fala Domaćen radiju ča j prepoznal naš trud, aš smo se čuda vremena za ta nastup pripravljale, baš smo bacilale, tako da smo sad i čuda kuntente.
Aleksandar VALENČIĆ (nagrada za najbolji aranžman) – Zbilja sam ostao zatečen nagradom, jer aranžman je više pop nego mikovski. Drago mi je što je netko prepoznao trud.
Daniel NAČINOVIĆ (nagrada Čakavskog sabora za najbolji tekst) – Kad delaš tekst za uglazbljivanje moraš paziti na tisuću stvari. Pišen poeziju i jedne i druge vrste, i svaki tekst mora u sebi imati ritam, pa onda ni nikakav problem. Ki put se potrefi nagrada, ki put ne. Dobil san ih puno, ma me svaka veseli.
Riječ pobjednika MIKA-a 2012. (Isječci iz razgovora što ga je novinar Novog lista Srđan Brajčić vodio s Brankom Barbirom, voditeljem Klape Sol, objavljeno u Novom listu, 2. srpnja)
Vaša klapa je pobijedila. Dakle, koja je formula vašeg uspjeha?
– Meni, kao autoru pjesama klape Sol, o tome je vrlo teško govoriti. Prije svega, moje su pjesme iskrene, njima šaljem neku poruku, izbacujem iz sebe svoja razmišljanja. Ključ uspjeha klape na MIK-u proteklih četiri-pet godina možda možemo tražiti i u tome da pišući pjesme za razne festivale pokušavam procijeniti mentalitet festivalske publike. Jer, pjesma za jedan intimni festival, kao što je to MIK, nije ista kao ona koju pišem, recimo, za Splitski. Osim iskrenosti, nekog posebnog pravila u pisanju pjesama za MIK ne može niti biti – to je festival koji svake večeri gostuje u drugom gradu Istre i Kvarnera, dakle mi nastupamo pred drukčijom publikom. Kako god bilo, ne mogu reći da sam nezadovoljan kako nas je publika MIK-a prihvatila posljednjih godina.
A što vas je to potaknulo na tekst pobjedničke pjesme ovogodišnjeg MIK-a?
– Prije svega, predrasuda da otok Pag razdvaja Dalmaciju od Kvarnera. No, ja sam drukčijeg mišljenja – Pag ih ne razdvaja, već spaja. Pag objedinjuje sve ono najljepše Dalmacije i Kvarnera, a to me razmišljanje upravo i motiviralo za pjesmu. Pjesnički rečeno, jednu ruku sam pružio Dalmaciji, a drugu Kvarneru i tako ih pokušao zagrliti.
Možemo reći da je MIK afirmirao pašku klapu Sol?
– Apsolutno! Sve je počelo s trećom nagradom publike na MIK-u 2008. godine. Dotad je klapa bila nepoznanica na hrvatskoj glazbenoj sceni. Nakon toga, krenuo je naš lagani uspon – vidjeli smo da možemo nastaviti s istraživanjem našeg prelijepog melosa, ali i nas samih.
Nagrada za scenski nastup – Yamas
Alen Polić i Miela dobili su 3. nagradu publike
Kićo Slabinac u elementu: Marija, zva san je Marija
Doajen MIK-a Joso Butorac dobio je drugu nagradu publike novaljske publike (More je moja kuća – I.Žan/R. Pilepić)
Giuliano u izvedbi pjesme “Duše su nan vezane” nagrađene za najbolji aranžman (A. Valenčić)
Robert Kalčić, snimatelj televizijskih Kartulina z MIK-a