2017.

Završna večer MIK-a u Rijeci, 02.07.2017.

Uvod

           Karavana Festivala Melodije Istre i Kvarnera 2017. posjetila je tri grada i dvije općine. Prvu festivalsku večer Mikovci su održali 27. lipnja na opatijskoj Ljetnoj pozornici, večer kasnije nevrijeme ih je s novouređenog malinskarskog trga “preselilo” u sportsku dvoranu, Kastavcima su repertoar od devetnaest kompozicija na Crekvini predstavili 29. lipnja, da bi večer kasnije unatoč kiši i nevremenu debitirali u Raši, te pod šatorom postavljenim na središnjem općinskom trgu načinili večer za pamćenje. Finalna večer održana je, također zbog loših vremenskih uvjeta, umjesto na riječkom Korzu, u Sportskoj dvorani Zamet i to 2. srpnja.

          Komisija u sastavu dr. sc. Sanja Bogović-Zubčić, docentica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci i Slavica Mrkić Modrić, novinarka Novog lista, zadužene za tekstualni dio pjesama pristiglih na Natječaj, te Aleksandar Valenčić, glazbenik, kompozitor i producent Festivala Melodije Istre i Kvarnera, Albert Petrović, šef Glazbene redakcije Radio Rijeke i direktor Festivala MIK Andrej Baša, zaduženi za glazbeni dio pristiglih skladbi u konkurenciju MIK-a 2017. godine izabrali su devetnaest kompozicija.

Na novinarski upit “što nudi Festival MIK 2017.,  Andrej Baša, direktor Festivala odgovorio je:

MIK je prije svega festival pozitivnih vibracija, od odabira pjesama, tekstova, preko izvođača, do onog najvažnijeg – njegove publike. Naravno, MIK nije samo to. MIK je i promicatelj tradicionalnog i to je ono što čini njegovu opstojnost i opravdanost. Za svoju mladost i poletnost može zahvaliti novim snagama koje iz godine u godinu pomlađuju njegove pozornice, a za svoju zrelost svim generacijama autora i izvođača koji su stvarali lijepu priču o ovom, po mnogočemu drugačijem festivalu. Dakle, i ovaj, kao i oni što su mu prethodili pred publiku dovodi neke nove, mlade pjevačke talente, ali i one, toj istoj publici itekako poznate.

SKLADBE

(klikom na naslov, pjesme možete preslušati do polovice)

NAGRADE

 Publika

1.  ŽIVET ĆE VAVIK NAŠA BESEDA (Robert Grubišić – Robert Pilepić/Voljen Grbac – Robert Grubišić) izvođači:  Voljen Grbac, Joso Butorac i Edi Šegota (na finalnoj večeri Edija Šegotu zamijenio je Dalibor Baričević)

2.  ISTRIJANKO RUKU TI PROSIN (Ivica Šeperić – Ivica Šeperić – Branko Glavan)   Mladen Grdović

3. ČA JE ŽIVOT (Andrej Baša – Robert Pilepić – Andrej Baša  Nina Fakin

3.  TEČE, TEČE REČINA (Bruno Krajcar – Daniel Načinović – Aleksandar Valenčić)   Martina MAJERLE

Stručni ocjenjivački sud 

1. PIROVJANSKA (Duško Rapotec Ute – Vjeko Alilović – Duško Rapotec Ute) Alen Vitasović

2. CANZONE ALLA MIA TERRA (Francesco Squarcia – Giacomo Scotti – Aleksandar Valenčić) Nevia Rigutto i Francesco Squarcia

3. SUNCE SU BILE TVOJE OČI (Alfred Šaina /Aleksandar Valenčić -Alfred Šaina – A. Valenčić)  Antonio Krištofić

Nagrada »Zlatni mikrofon« za najbolju interpretaciju (dodjeljuje Hrvatski radio – Radio Rijeka)

Antonio Krištofić za interpretaciju kompozicije “SUNCE SU BILE TVOJE OČI”

Nagrada »Nello Milotti«, odnosno nagrada »Roženice« za najprimjerenije zastupljen istarski melos (dodjeljuje Hrvatski radio – Radio Pula)
Daniel Načinović za skladbu »ISTRO, TI SI CVIT NA MORU«

Nagrada za najbolji tekst (dodjeljuje Čakavski sabor)
Đurđa Grujičić za tekst pjesme “DAŽ”

Nagrada za najbolji aranžman (dodjeljuje Radio Istra)
Ivano Puž za aranžman skledbe “ZLATO MOJE”

Nagrada »Beseda« za pjesmu koja cjelokupnim izričajem (tekst, glazba, interpretacija) na najbolji način promovira naš kraj i njegovu tradiciju (dodjeljuje Novi list)

Nagradu su podijelile kompozicije PIROVJANSKA (Duško Rapotec Ute – Vjeko Alilović – Duško Rapotec Ute) u izvedbi Alena Vitasovića i “DAŽ” (Sanjin Ljubotina – Đurđa Grujičić – Aleksandar Valenčić) u izvedbi Klape Kastav

Nagrada za najboljeg debitanta (dodjeljuje Pomorski radio – Radio Bakar)

Mateo Resman za izvedbu kompozicije “TI SI MOJE MORE” (Robert Grubišić – Daniela Davidović – Robert Grubišić)

FESTIVALIJE NEKI NOVI, NEKI STARI MIKOVCI

MIK oduvijek daje šansu onima za koje procijeni da su ju zaslužili, i rijetko kad »fali«. Tako su ovog mikovskog ljeta pozornicom plesali i pjevati mlađahni Cristina Lubiana i Nina Fakin, pa Mateo Resman, ali i Betty i Cukerini iza kojih stoji mnogo godina glazbenog staža i mnoge svjetske pozornice ali mikovska nikad do sad.

Na MIK su se vratili Alen Vitasović i Mladen Grdović, a debitirali su još Erik Balija, Western Express i Martina Majerle koja je mjesto pratećeg zamijenila za mjesto glavnog vokala.

MIKOVSKE HOSTESE

Sadašnje hostese već treću godinu čine dio mikovske karavane. Nina Simčić, Stella Paris, Vedrana Dujmić i Vedrana Šegulja bivše su kraljice Riječkog karnevala. Pozivom organizatora za sudjelovanje na MIK-u nastojalo se obuhvatiti dvije tradicije, čakavski glazbeni izričaj i karneval. Putovanja s karavanom niti njihova zaduženja nisu im nimalo naporna, već u cijeloj atmosferi uživaju i zabavljaju se.

MIK pratimo otkad znamo za sebe, a inače jako volimo MIK i mikovske pjesme, jednoglasno su zaključile hostese.

PRATEĆI SLAVUJI

Ovogodišnji MIK predstavio je nove prateće vokale. Tri djevojke i jedan mladić nikad se do sad na tom poslu našli zajedno ali su surađivali na brojnim projektima poput PZM Josip Kaplan i mjuzikla »Sušak, Sušak«, a poniknuli su u Studiju Maraton. Nataša Tonković, Anamarija Martinčić, Marina Mrazovac i Jure Kaurloto su se na poziv organizatora rado odazvali i postali dijelom mikovske priče.

– Pjesma koja nam je svima draga je »Tamo pod starim Buzetom« jer je vrlo simpatična, kao i Daniel Načinović, ističe Jure Kaurloto, blaženi među ženama te dodaje da im MIK nije naporan, a nedostatak sna nadoknadit će nakon završetka Festivala. Nadaju se nastavku suradnje, ali kako Jure zaključuje, vrijeme će pokazati.

NIŠ BEZ NJIH

Osim nove postave pratećih vokala, ovogodišnji je MIK donio i izmijenjenu postavu festivalskog orkestra. Novi voditelj orkestra, Ivan Popeskić, do sada je na MIK-u sudjelovao samo kao aranžer. Kako kaže, došlo je do određenih promjena te je on rado prihvatio poziv direktora Festivala Andreja Baše i postao voditelj orkestra. – Radi se o odličnoj ekipi koja radi na jednom visokom nivou. Zapravo sam tek prvu večer saznao da sam voditelj orkestra kad su me najavili, ispričao je Popeskić. Dodaje da im je putovanje s mikovskom karavanom naporno samo zbog ranog ustajanja i drugih obveza, ali prije svega je veoma zabavno te se nadaju nastavku suradnje s Festivalom.

SJEĆANJA

JEDNE KIŠNE VEČERI U RAŠI

Jedne kišne večeri u Raši, zadnjeg lipnja ljeta Gospodnjeg 2017. pod šatorom podignutim na glavnom raškom trgu zbio se prvi susret Rašana i Mikovaca. I, unatoč kiši i šatoru koji je prijetio pucanjem ne po šavovima nego za skroz, bilo je baš kao nekad kraj ognjišća. Teplo, dirljivo i po naši. Bilo je puno pjesme, bilo je puno pljeska, puno smijeha, a najviše pozitive koja se širila ne samo nadzemljem ovog prelijepog i najmlađeg grada u Istri već se zavlačila i u njegovo podzemlje. Uživala su i sva okna odavno zaboravljenih rudnika, i svi oni kojima rudarsko »sretno« teče žilama, odnosno oni koji ćute što je generacijama i generacijama tih šest slova uobličenih u jednu riječ značilo onima koji kruh zarađuju ispod zemlje i onima koji iz dana u noć i noći u dan strepe hoće li najmilije utroba zemlje vratiti. Stoga, bez uvrede svim ovogodišnjim domaćinima MIK-a, ipak Raša je bila »neka druga priča«. Priča koja je uspjela spojiti i onaj MIK iz davnina, i ovaj današnji.

RIJEČ POBJEDNIKA

Edi Šegota, Voljen Grbac i Joso Butorac (razgovor za Novi list 5. srpnja 2017., autorica Ana Marmilić): Voljen Grbac, Joso Butorac i Edi Šegota slavili su na finalnoj večeri MIK-a u Rijeci, te u sveukupnom poretku. Iako dodaju kako je drugoplasirani Mladen Grdović veća zvijezda od svih na MIK-u, ali i njihov dugogodišnji prijatelj, publika je rekla svoje. Prisjetimo se, 2006. godine zajedno s Mirkom Cetinskim slavili su s pjesmom »Prošeći se z manun po Kvarneru«.

    – Ta je skladba postala svojevrsna himna novog MIK-a, otkad ga vodi Andrej Baša te je postala jedna od najprepoznatljivijih pjesama, ističu Voljen Grbac i Joso Butorac. Na prijedlog direktora Festivala Andreja Baše, Robert Grubišić je napisao, odnosno uglazbio tekst koautora Roberta Pilepića i Voljena Grpca.

     Kako ističu, Edi Šegota je jedan od najboljih hrvatskih tenora, a iako ga publika zna uglavnom kao prvog tenora Klape Cambi iz Kaštel Kambelovca, on je rođeni Riječanin s Vežice. Također, vrlo je samozatajan, te ga publika više poznaje po glasu nego po imenu.

– »Živet će vavik naša beseda« je svojevrsna nasljednica
pjesme »Prošeći se z manun po Kvarneru«, a zapravo je još jača i ima veću
težinu jer je beseda temelj svega. Ako izgubimo jezik, izgubili smo sve. Jezik
je duh i iskon, dodaje Voljen Grbac.

U finalnoj večeri MIK-a Edija Šegotu je zamijenio tenor Klape
Vinčace, Dado Baričević koji je, kako Butorac i Grbac ističu, odmah prihvatio
poziv čim je čuo pjesmu, te nije bilo dileme da će bilo kakvi problemi i
oscilacije izostati. Baričeviću su silno zahvalni jer je uskočio kada je
Šegota, zbog opravdane spriječenosti, morao izostati s nastupa finalne večeri.

– Dado Baričević je inače jedan od najboljih hrvatskih
tenora. Klapa Vinčace je svojevrstan nasljednik Klape Crikvenica, a zamijenio
je i Vinka Cocu u Fortunalu, ispričao je Voljen Grbac.

Voljen Grbac i Joso Butorac poznaju se već dugi niz godina i
uspješno surađuju. Joso Butorac je prošle godine osvojio nagradu za 20 godina
sudjelovanja na MIK-u. Godine 2015. ova su dva tenora pobijedila na Festivalu
pjesmom »Tu san rojen«, a prošle je godine Butorac slavio pjesmom »Ružica«.

      – Joso je još bolji od Real Madrida u Ligi prvaka, uz smijeh
je dodao Grbac objašnjavajući da je zaključno s finalnom večeri MIK-a 2017.
godine, Butorac slavio treću godinu zaredom. Što se tiče Roberta Grubišića,
koji je autor njihove tri zajedničke pjesme, dodaju da se radi o najtrofejnijem
autoru na MIK-u. Kako godišnje nastaje jako puno pjesama koje slave Dalmaciju,
Voljen Grbac predložio je Mirjani Bobuš da napišu himnu Kvarneru te je tako
nastala »Prošeći se z manun po Kvarneru«, pobjednica MIK-a 2006. godine.
Grubišića nazivaju novim Nellom Milottijem. Mikovsku publiku smatraju vrlo
tradicionalnom, te ističu kako su njih dvojica i Grubišić našli pravi recept za
uspjeh na MIK-u.

         Ono što se publici najvjerojatnije sviđa kod njihovih pjesama
su vrlo pjevne melodije.

– Najbolja je pjesma ona koju publika čuje na festivalu i već
je idući dan pjeva, dodaje Grbac. Mnogi mikovski evergreeni su tek nakon dužeg
vremena dobili zasluženu slavu i prepoznatljivost. Tako je legendarna »Vilo
moja« u izvođenju Vinka Coce i Klape Krk na MIK-u 1997. godine završila tek na
šestom mjestu.

Kako pričaju Joso Butorac i Voljen Grbac, uvijek bi napravili
uslugu jedan drugome te se uvijek međusobno pohvaljuju.

– Jedine nagrade koje Joso nije dobio od Novog Vinodolskog su
ulica i trg, šali se Voljen Grbac.

Na ovogodišnjem MIK-u nastupilo je i nekoliko mladih koje
Voljen Grbac i Vivien Galletta podučavaju solo pjevanju, uključujući
debitanticu Ninu Fakin koja je osvojila 2. mjesto publike te najboljeg
interpretatora Antonija Krištofića.

Bilo bi im vrlo drago da nastave suradnju s Edijem Šegotom,
međutim, sve ovisi o već dogovorenim obvezama. Za sada imaju u planu ljeto
provesti radno jer već imaju dogovoreno podosta koncerata, a što se tiče
ponovnog nastupa na MIK-u, zagonetno zaključuju – tko zna.