Početak festivalske večeri na Trgu Kamplin u Krku
Festival “Melodije Istre i Kvarnera” svoj 37. pohod po Istri, Kvarneru i otocima počeo je u četvrtak, 21. lipnja, kad se s 22 kompozicije premijerno predstavio Malom Lošinju. A onda krenuo u “osvajanje” ostalih devet gradova i općina u kojima je njegova karavana ove sezone svirala, pjevala i pronosila ono što MIK od 1964. godine, od kada je prvi put zapjevao, pronosi i čuva – najdraže nam ča ukomponirano u istarski i primorski melos. Mikovce je nakon Malog Lošinja ugostila Novalja, i to drugi put zaredom, potom je u subotu, 23. lipnja mikovska karavana satkana od stotinjak glazbenih nomada nastupila u Labinu, da bi već dan kasnije istarski poluotok zamijenila Kvarnerom i došla u Čavle, na Grobnišćinu gdje je oduvijek drag gost. Ponedjeljak, 25. lipnja bio je dan povratka u Istru MIK je premijerno nastupio u Gračišću, općini koja je od kada je MIK-a prvi put bila njegov domaćin. U utorak, 26. lipnja mikovci su se nakon dvanaestogodišnje pauze vratili u Novi Vinodolski, a dan kasnije krenuli morskom stazom na Trg Kamplin, u grad Krk. Osmu festivalsku večer priredili su u Kostreni, i to u četvrtak, 28. lipnja, a onda su krenuli put Pule gdje su ju na Forumu, 29. lipnja dočekali Puležani. A nakon devetodnevne turneje mikovci su se vratili u matičnu luku, u Rijeku, i to po prvi put od kada je MIK obnovljen na riječku žilu kucavicu – na Korzo. Subota je bila rezervirana za generalnu probu onog što je uslijedilo u nedjelju 1. srpnja, a to je veliko finale Festivala.
U ovoj mikovskoj godini treba izdvojiti sedmu festivalsku večer. Onu krčku. U tekstu naslovljenom s “Kiša potjerala više od tisuću gledatelja s Trga Kamplin”, objavljenom u rubrici “Fokus” Novog lista 29. lipnja 2007. godine, vezano uz sedmu mikovsku novinarka Slavica Mrkić Modrić zapisala je: Ni Krčani, ni mikovci, preksinoć nisu imali sreće. Svevišnji im je, nakon što im je četiri godine progledavao kroz prste, petu odlučio poslati ne jedan, nego više najcrnjih oblaka i okupati ih u kompletu. Naime, i prethodnih se godina nebo mrštilo, ali tek se ove i izlilo, prekinuvši koncert nakon nastupa Maje Blagdan, odnosno izvedene šeste kompozicije. Razočaranje u publici koja je do posljednjeg mjesta ispunila Trg Kamplin, kao i obližnji park i uličice, ne može se opisati. Isti osjećaj dijelili su i mikovci jer nastup u Krku jedan im je od najdražih na turneji, no protiv više sile se ne može pa ga je direktor festivala Andrej Baša nakon savjetovanja s domaćina i ljudima iz orkestra te nakon 27 minuta festivala, odlučio prekinuti. Odluka je bila jednoglasna, jer kiša i struja ne idu skupa, pa nitko normalan ne bi na sebe preuzeo rizik da nekoga od izvođača ili orkestra »protrese« nečija kriva prosudba. A što bi rekli »Parafi« – dan je tako lijepo počeo. Doček karavane bio je rasplesan zahvaljujući članovima Kulturnog društva »Povero Keko« i Limenoj glazbi Krk. I početak festivala bio je nabijen emocijama jer Krk i MIK su odavno u velikoj ljubavi, ali onda se dogodilo to što se dogodilo, pa krčku večer možemo zaključiti pjesmom Duška Jeličića s prvog obnovljenog MIK-a čiji refren glasi – silni vetar, grmljavina, škuro kako va kasele, a sa neba škrope kapi kako lešnjaki debele… Ti stihovi najljepše ilustriraju frku i pomutnju koja je nastala kad se nebo izlilo na Trg Kamplin. (…) Svi oni koji su željeli odgledati MIK u Krku, a kiša im je pomrsila račune, dobili su drugu priliku. Naime, oni koji žele mogu svoje »krčke ulaznice« zamijeniti za one namijenjene gledanju generalne probe festivala koja će se u subotu u 21 sat održati na riječkom Korzu. Krčani koji ne mogu na MIK u Rijeku, za te iste ulaznice mogu zamijeniti i za CD festivala.
Osvojivši prvu nagradu po broju glasova za interpretaciju pjesme Barka lipog imena, Gina je još jednom dokazala da je miljenica publike
SKLADBE
1. KRIV SI ZA SAKU SUZU MOJU (R. Pilepić – R. Pilepić – A. Valenčić) Božidarka Matija ČERINA
2. ENZO ENGLEZ (P. Ljuna – A. Juričić / Z. Todorović – P. Ljuna) Ljuna i Todor
3. SIDRO MOJE (A. Valenčić – V. Juretić – A. Valenčić) Irena KUHAR i Klapa TIĆ
4. VRAĆAM SE KRAJU SVOM (R. Grbac – R. Grbac – A. Vitasović) Robertino
5. MORSKA RIJEKA (O. Dešić – O. Dešić – O. Dešić) Marko TOLJA
6. ŠPEGALJ (B. Krajcar – B. Krajcar – O. Dešić) Sabrina
7. SAN VITO (S. Bastijančić – S. Bastijančić – R. Funčić / En Face) EN FACE
8. DIŽEN SIDRO (D. Rapotec Ute – R. Pilepić – A. Valenčić) BEREKINI
9. MOJ OTAC (D. Rapotec Ute – V. Alilović – I. Popeskić) Vivien GALLETTA i Ženska klapa BAKLJE
10. REGINA (D. Rapotec Ute – R. Pilepić – D. Rapotec Ute) Voljen GRBAC i Klapa TIĆ
11. MOJA RUŽA (S. Martinović – S. Martinović / L. Domijan – A. Valenčić) Jozefina i TRIO RIO
12. KANET NA VETRU (R. Grubišić – Ma. Valković – R. Grubišić) Damir KEDŽO
13. KRALJICA (R. Grubišić – M. Lipovšek – R. Grubišić) Mario BATTIFIACA i Marija POMIJA (op.a. M. Lipovšek)
14. GALEB I MORE (I. Frleta – Lj. Bestulić Stanković – R. Grubišić) Joso BUTORAC
15. NAVADIT ĆU TE BORDIŽAT (D. Jeličić – D. Jeličić – I. Popeskić) Duško JELIČIĆ
16. KAMELIJA (Đ. Maršan – D. Načinović – A. Valenčić) Đani MARŠAN
17. BARKA LIPOG IMENA (A. Baša – A. Baša – A. Baša) Gina i Klapa TIĆ
18. DOBRO JUTRO, KRAJU PRIMORSKI (R. Grubišić – M. Bobuš – R. Grubišić) Mirjana BOBUŠ, Mario BATTIFIACA i Klapa TIĆ
19. MOJ ORLE OD KVARNERA (A. Baša – D. Načinović – A. Baša) Maja BLAGDAN i Klapa TIĆ
20. KAD ĆE VRIME OD KRUHA I GROZJA (V. Škaron – V. Juretić – I. Popeskić) Alen VITASOVIĆ i Klapa TIĆ
21. MATERINE RUKE (A. Valenčić – R. Pilepić – A. Valenčić) Karin KULJANIĆ i Vid VELJAK
22. ISTRIJANSKA VESELA (N. Milotti – Lj. Bestulić Stanković – A. Valenčić) Vesna NEŽIĆ RUŽIĆ
Svoju tridesetu godišnjicu MIK-a Vesna Vežić Ružić proslavila je pjesmom Istrijanska vesela
Sve festivalske večeri vodio je nezamjenjivi Robert Ferlin, samo mu je u onoj finalnoj pomogla Barbara Kolar. Što se pak tiče autora glazbe, tekstopisaca i aranžera, to je već više manje mikovskoj publici poznata družina. Robert Grubišić, Andrej Baša, Duško Rapotec – Ute i Aleksandar Valenčić najčešće su spominjani autori glazbe, no ne smijemo zaboraviti spomenuti da će svoju 30. godišnjicu MIK-a Vesna Nežić Ružić proslaviti upravo sa skladbom mikovskog barda – Nella Millotija, za koju je tekst napisala Ljubica Bestulić – Stanković, koja također ove godine slavi svojih 30 godina MIK-a. Među tekstopiscima najprisutniji je Robert Pilepić, no tu su još i Danijel Načinović, i već spomenuta Ljubica Bestulić – Stanković, ali i dvije dame bez kojih MIK ne bi bio to što jest – Mirjana Bobuš i Vlasta Juretić. Najčešći potpis pod aranžman ovogodišnjih mikovskih kompozicija stavili su Aleksandar Valenčić, Andrej Baša i Robert Grubišić. Veliki bi propust bio ne spomenuti one koje svi vide na pozornici, ali na svakoj su festivalskoj večeri u drugom planu. To su prateći vokali i festivalski orkestar, ili logistika s mikovske pozornice. Tri prekrasne djevojke predvođene Andrejom Babićem, za koje uistinu vrijedi ona – em, izgledaju, em znaju su: Ana Kabalin, Amira Hidić i Martina Majerle. Festivalskim orkestrom ravna prof. Vladimir Babin (klavijature), a oni s kojima ravna su Ivan Korunić (akustična gitara), Ivan Pešut (el. gitara), Olja Dešić (bass gitara), Vedran Križan (klavijature), Branimir Gazdik (bubanj), Tonči Grabušić (udaraljke) i Mihalj Ivković (harmonika).
Iako su u početku kao sudionici mikovske karavane bili najavljivani Barbara Munjas koja je sa Sabrinom trebala izvoditi pjesmu “Špegalj”, te hreljinska Klapa Reful, koja je trebala pratiti neke izvođače, zbog neodogodivih obaveza, oni su se ispričali i nisu bili dijelom MIK-a 2007. godine.
Mario Battifiaca / Marija Pomija dobitnik je nagrade za najbolji scenski nastup
Nagrade
NAGRADE PUBLIKE
1. BARKA LIPOG IMENA (A. Baša – A. Baša – A. Baša) Gina PICINIĆ i Klapa TIĆ
2. DOBRO JUTRO KRAJU PRIMORSKI (R. Grubišić – M. Bobuš – R. Grubišić) Mirjana BOBUŠ, Mario BATTIFIACA i Klapa TIĆ
3. MOJA RUŽA (S. Martinović – S. Martinović / L. Domijan – A. Valenčić) Jozefina i TRIO RIO
NAGRADE STRUČNOG OCJENJIVAČKOG SUDA
1. KANET NA VETRU (R. Grubišić – Ma. Valković – R. Grubišić) Damir KEDŽO
2. ŠPEGALJ (B. Krajcar – B. Krajcar – O. Dešić) Sabrina
3. KAMELIJA (Đ. Maršan – D. Načinović – A. Valenčić) Đani MARŠAN
NAGRADA “LJUBO PAVEŠIĆ” ZA NAJBOLJI TEKST (dodjeljuje ČAKAVSKI SABOR)
Daniel NAČINOVIĆ za tekst skladbe “Kamelija”
NAGRADA “ZLATNI MIKROFON” ZA NAJBOLJU INTERPRETACIJU (dodjeljuje HR Radio RIJEKA)
Damir KEDŽO za interpretaciju skladbe “KANET NA VETRU”
NAGRADA “ROŽENICE” ZA NAJBOLJE ZASTUPLJEN ISTARSKI MELOS (dodjeljuje HR Radio PULA)
Bruno KRAJCAR za skladbu “ŠPEGALJ”
NAGRADA “BESEDA” NOVOG LISTA ZA KOMPLETAN DOJAM
ŠPEGALJ (B. Krajcar – B. Krajcar – O. Dešić) SABRINA
NAGRADA ZA NAJBOLJI ARANŽMAN (dodjeljuje PRIMORSKI RADIO)
Robert GRUBIŠIĆ za aranžman skladbe “KANET NA VETRU”
NAGRADA ZA NAJBOLJEG DEBITANTA
Božidarka Matija ČERINA, skladba “KRIV SI ZA SAKU SUZU MOJU” (R.Pilepić-R.Pilepić-A.Valenčić)
NAGRADA ZA NAJBOLJI SCENSKI NASTUP (dodjeljuje Radio ISTRA)
Mario BATTIFIACA za izvedbu skladbe “KRALJICA”
NAGRADA ZA NAJBOLJEG DOMAĆINA FESTIVALSKE KARAVANE (dodjeljuju sudionici mikovske karavane)
Grad MALI LOŠINJ i Općina GRAČIŠĆE
Mirjana Bobuš, Mario Battifiaca i klapa Tić
Festivalije
Nakon što je Vivien Galletta izvela kompoziciju »Moj otac«, voditelj festivala Robert Ferlin pozvao je sve prisutne na trećoj festivalskoj večeri održanoj u labinskoj sportskoj dvorani da gromoglasnim pljeskom odaju počast preminulom Đuri Tomaševiću. To je uistinu bio gromoglasni oproštaj svih mikovaca i njihove publike od jednog od osnivača Festivala, odnosno jednog od očeva MIK-a.
Rajna Miloš, predstavila je izuzetno vrijedan projekt idejno začet u Županiji, kojim se željelo pokazati svo bogatstvo narodnih nošnji Primorsko–goranske županije, ali na jedan novi, moderan način. Ideju je realizirala akademska slikarica Ksenija Mogin, uz stručnu pomoć etnologinje Lidije Nikolčević, ravnateljice Etnografskog muzeja Istre, koja je u katalogu nazvanom »Rožice«, čiji dizajn potpisuje Saša Krepelnik, opisala i pojasnila svaku kreaciju. Predstavljene su nošnje Suska, liburnijskog krasa, i Novog Vinodolskog. Ljepotu i posebnost istih moći će vidjeti svi posjetitelji mikovskih festivalskih večeri, jer će djevojke u nošnjama biti i hostese Festivala.
Još od 1964. godine MIK svako malo pa se nađe u problemu s televizijom. Ove, 2007. godine finalnu večer MIK-a s Korza HRT je prenosio na dva programa. Direktno na HRT plus i to s početkom u 21.15 sati, te odloženo na Drugom programu HTV-a s početkom u 22.15 sati. A u Novom listu, 3. srpnja novinarka Slavica Mrkić Modrić u komentaru naslovljenim s “HTV zvan sramota” napisala je: “U Primorju, Istri i na otocima, u svim gradovima domaćinima ovogodišnjeg Festivala MIK, HTV ima novo ime – televizija zvana sramota. Ma koliki i koliko razmišljali nitko ne može naći objašnjenje zašto je HTV-u bilo bitnije u udarnom terminu prikazati snimku Thompsonovog maksimirskog koncerta, nego direktno prenositi festival star 44 godine. Tim više što znamo da je dan prije direktno prenosio klapski susret u Kaštelima, a da će za koji dan direktno prenositi Splitski festival. Ako je razlog tomu što netko na televiziji misli da MIK nije dovoljno domoljuban, a njima se, eto baš u tom terminu prohtjelo svojim pretplatnicima ubrizgati jednu turbo dozu istog, onda je taj mislilac u velikoj pogrešci, jer upravo je MIK baziran na očuvanju i hrvatskog jezika, i kulture, i melosa i svega na čemu se temelji zdravo i iskreno domoljublje. Jer nije čakavica valjda s Marsa pala, već pripada, što bi jezikoslovci rekli, najstarijoj konzervativnoj skupini dijalekata. Mogli su ti isti Bogovi s Prisavlja puno naučiti i od krčkog gradonačelnika Darija Vasilića koji je svima jasno i glasno pojasnio vezu između Frankopana i MIK-a. Naime, da nekad nije bilo krčkih knezova hrvatski jezik u ovom se obliku ne bi uspio sačuvati, a danas je ta zadaća upravo na mikovcima. No, to sve je javnoj i državnoj televiziji koja pretplatu ubire i na području na kojem je MIK svetinja, manje bitna. Njima očito lokalpatriotizam nije baza na kojoj počiva iskreni patriotizam. Baš kao što je i Primorcima, odnosno Istrijanima i otočanima slaba utjeha to što je HTV MIK-u namijenio direktan prijenos na HTV-u plus. Taj program na ovom području gleda manje ljudi nego li ih MIK skupi samo tijekom jedne festivalske večeri u najmanjoj općini u kojoj gostuje. A samo je trebalo zavrtiti poredak, pa bi nacija uživala u turbo dozi domoljublja. I svi zadovoljni.”
Aleksandar Valenčić, Branko Fućak i Jozefina izvode pjesmu Moja ruža
Festival Melodije Istre i Kvarnera po mnogočemu je specifičan festival. Ne samo što je još uvijek jedini putujući glazbeni festival u Hrvatskoj, a i mnogo, mnogo šire, već i stoga što jedini svojim obožavateljima šalje »kartuline« ili u prijevodu – razglednice. Šalje im ih iz svakog mjesta u kojem će gostovati, a to je ove, 2007. godine točno 10 televizijskih, novinskih i radijskih »kartulina«, jer MIK je multimedijalni festival, pa su mu takve i razglednice. One televizijske, i široj publici najdraže, prvi su put poslane prije deset godina, a zaštitni znak im je voditelj. Voditelj MIK-a od prvog obnovljenog izdanja je Robert Ferlin, a isti je Ferlin i voditelj svih »kartulina« koje se emitiraju na osam televizijskih postaja, a putem Z1 odoše iste i na satelit. Imaju one i svoje »dopisničko« izdanje, odnosno ono skraćeno, i to u sklopu HTV-ove emisije »Dobro, jutro Hrvatska«. »Kartuline« snima Robert Kalčić, montiraju Igor Modrić i Danijel Sorola, a smišlja Vlasta Juretić. Upravo ona je zaslužna za transformaciju Roberta Ferlina iz omiljenog radijskog i televizijskog voditelja u lik koji se zove Super MIK. Ona je i jedina koja čitavu situaciju na snimanjima istih čvrsto drži u rukama, i kontrolira. Nju se sluša, iako voli reći da je lakše na oku imati vreću buha nego li dva Roberta, onog iza mikrofona i onog iza kamere. Oni nju pak zovu svojim najdražim Spielbergom, i koriste svaku priliku da joj podignu adrenalin. I tako iz grada u grad, iz emisije u emisiju. Uglavnom, vrlo, vrlo smiješno, s puno zgoda koje bi mogle, da se »spreme« u film, potući i one Mr. Beana. No, vratimo se mi Ferlinovoj transformaciji. MIK je htio dokazati kako je njegov voditelj, baš kao i svi mikovci svestrana osoba, pa je tako Ferlin iz emisije u emisiju postajao Super MIK. Načuli smo kako direktor Festivala i producent »kartolina« Andrej Baša razmišlja o tiskanju majica s njegovim likom, te albuma sa samoljepljivim sličicama pomoću kojih bi se ispričala priča o Festivalu MIK. Zanimljivo je da ovaj »super lik« ne otima nikom ništa, i ne daje nikom ništa. Dakle, svaka sličnost sa sličnim likovima nalik Supermanu, Super Hiku, Super Hrvoju i inima, namjerno je izostavljena. Ferlin ustvari dokazuje da svatko može biti ono što poželi, samo to treba strašno željeti. On je, točnije Vlasta je, poželjela da voditelj tako specifičnog festivala bude jedan od onih ljudi koji MIK nose u srcu, a takvih je mnogo i raznih su zanimanja. Slijedom te ideje Ferlin je najprije bio ronilac, potom ribar, pa pastir, zatim rudar, padobranac, vozač trka na grobničkoj pisti, vijećnik u novljanskoj prekrasnoj vijećnici, težak, plemić, ali ponajčešće i ponajviše dijete. Od svih uloga, najviše mu se ta svidjela. (Novi list, podlistak Life, 23. lipnja 2007)
Nemojte mislet da j’ prva večer Festivala Melodije Istre i Kvarnera, ona va Malomu Lošinju, pasala prez šoa. A ki će drugi ako ne Mario. Najme, kako se on va svojoj »Kraljice« pojavljuje i kod Mario i kod Marija Pomija, onput mu se j’ i presuć na pozornice. Je, imel je paravan, ma kako j’ neš fanj popuhnjevalo, ostal bi Mario gol na pozornice da inspicijent Serđo ni na vrime ulovil on sakramenski paravan. A kako par para vavek najde, onput nikakovo čudo ča j’ njegova partnerica va drugoj kancone – gospa Bobuš već va startu izazvala incident. Najme, kako j’ kasnila, aš znate da j’ Kraljevica preko svita, ni njoj bilo druge leh na mostu se hitit pred bus. Govore da njin je srce stalo, ma Bobušica je došla nutar i rekla – si smo, moremo partit. (Novi list, 30. lipnja 2007)
Karin Kuljanić s pratećim vokalima i najmlađim sudionikom karavane, violončelistom Vidom Veljakom
Onaj kojeg pazi i mazi čitava karavana je Vid Veljak, najmlađi mikovac 2007. godine. On pak ne propušta ni jedno prebrojavanje glasova, pa je postao već stalni član glasačke komisije, ali ne propušta ni upozoriti mikovce kako stalno jesti meso nije nimalo zdravo. Naime, maskota MIK-a je vegetarijanac.
MIK ima 44 godine, svašta je u svom životu i doživio, i preživio, ali pulska večer 2007. godine ostat će zapisana u povijesti festivala kao prva večer u kojoj je netko na MIK-u nekog zaprosio. I to uspješno. Priča kreće ovako – negdje pri sredini festivalske večeri dolazi mlađahni dečko iza pozornice i na engleskom jeziku pita Ferlina bi li on mogao svoju djevojku zaprositi na pozornici. Ferlin ni pet ni šest već isto tako tečnim engleskim odgovara da može ali mora naučiti izgovoriti sljedeću rečenicu – biš se ti oženila za me. I malac uči li ga uči, nauči i izlazi na pozornicu, te uz pojašnjenje Ferlina izgovara naučeno. Izabranica, štanja Engleskinja, dvojici šarmantnih dečki i da je htjela nije mogla odoljeti, pa je najprije rekla »yes«, a onda i da. Iz publike su stigle ovacije, a Alistair i Kathryn Taylor iz Watforda u Engleskoj postaše tako prvi par koji se zaručio na mikovskoj pozornici. Nek’ im je sa srećom.
Ljuna i Todor pjevali su o stvarnoj osobi, Enzu Englezu iz Labina
Sjećanja
Ponedjeljak, 25. lipnja, ostat će i u povijesti Melodija Istre i Kvarnera, i u povijesti Općine Gračišće zapisan kao dan kad je mikovska karavana prvi put tijekom 44 godine, koliko ih taj festival broji, gostovala u tom pitoresknom istarskom mjestu. A domaćini su učinili sve da tu večer svi, dugo, dugo pamte. Prepun trg, prepune uličice i svaki kantunić općine koja sa svim svojim zaselcima broji tek nešto više od tisuću stanovnika, potvrdili su da u Gračišću postoji itekako veliko zanimanje za ovaj nomadski festival. Kako na središnji trg nisu mogli stati svi oni koji su htjeli svjedočiti tom prvom »spoju« MIK-a i Gračišća, organizatori su na velikom parkiralištu ispod gradskih vrata postavili veliki video zid ispred kojeg su u pravom »woodstock« stilu uživali svi oni koji nisu stali u oficijelno gledalište.
A to je gledalište znalo podržati i pljeskom nagraditi svakog izvođača. Najviše im se svidjela kompozicija »Barka lipog imena« (A. Baša-A. Baša-A. Baša) u izvođenju Gine Picinić i klape »Reful« kojoj su podarili 164 glasa. Vesni Nežić Ružić, njezinom sopilašu Sergiu Valiću, Plesnoj skupini »Art« i skladbi »Istrijanska vesela« (N. Milotti-LJ. Bestulić Stanković-A. Valenčić) dali su 97 glasova i drugo mjesto, dok su s 80 glasova Đaniju Maršanu i njegovoj pjesmi »Kamelija« (Đ. Maršan-D. Načinović-A. Valenčić) namijenili »broncu«.
Mikovsko je događanje u Gračišću počelo još u ranim popodnevnim satima kad su mikovce ispred gradske lože dočekali članovi brojnih kulturnih i sportskih udruga s područja Gračašćine i Pazinštine. Odmah je uime dobrodošlice istarski tanac zaplesala kumpanija »Kosirić« iz Tinjana, potom je »pozdrav MIK-u« izrekao KUD Pazin, a bogme i zasvirala pazinska limena glazba. Ivan Nino Mijandrušić, načelnik Općine Gračišće već u startu je iskazao velike simpatije za ovaj festival i njegovu karavanu, a riječi izrečene na pozornici u kojima načelnik poručuje kako će se MIK i Gračišće susretati još dugi niz godina, dale su svima do znanja da će MIK u Gračišću očito postati ljetna konstanta. (Slavica Mrkić Modrić u Novom listu od 27. lipnja 2007.)
