Maruška Šinković, sestre Žeželić i Roland Šuster
Te se godine započelo s praksom dovođenja “velikih imena”. Takav je bio festivalski trend u ondašnjoj državi. Voditeljski je par pak biran po formi iskustva i dobrog izgleda, te su Melodije Kvarnera ’67 vodili Ljubo Jelčić, ondašnja TV zvijezda, i Mia Sasso, nadasve atraktivna glumica riječkog kazališta Ivana Zajca. Organizatori su s RTV Zagreb dogovorili da preuzme sve tehničke poslove, a Novi list (17. i 18. lipnja 1967. godine) je u vezi s tim zabilježio: Tonska kola Radio Zagreba uključit će se u festivalsku karavanu, a osoblje RTZ-a postavljat će u svakom, mjestu ozvučenje i rasvjetu. Radiostanica Zagreb načinit će na završnoj priredbi magnetofonsku snimku predstave koja će biti emitirana u zabavno-muzičkim emisijama “Jučer, danas, sutra”, “TV magazin” i u turistički emisijama. (…)
Skladbe
1. MORČIĆ (C. Zrelc – D. Gervais – M. Nardelli) Ansamb “DALMACIJA”
2. VRATI SE MORNARU (N. Milotti – B. Obradović – F. Pomykalo) Višnja KORBAR
3. BILA SI LIJEPA (M. Hadić – T. Adnim – I. Stamać) Duo JADRAN
4. PRIČAJ NAM MORE (M. Radić – T. Adnim- I. Stamać) Vjekoslav JUTT
5. TO MORE MODRO (M. Korbler – S. Jakševac – F. Pomykalo) Toni KLJAKOVIĆ
6. JURINA I FRANINA (D. Malpera – M. Fištrović – K. Oblak) Ira KRALJIĆ i Dinko BANIĆ
7. MLADIĆ S KVARNERA (N. Milotti – B. Obradović – F. Pomykalo) Maruška ŠINKOVIĆ i Anasambl “DALMACIJA”
8. VODIM TE U LOVRAN (P. Krelja – B. Chudoba – M. Nardelli) Ansambl “DALMACIJA”
9. MOJA ZEMLJA (I. Stamać – D. Gervais – F. Pomykalo) Duo ŽEŽELIĆ
10. OTIŠAL JE OPET BRODIT (M. Mandrač – B. Chudoba – F. Pomykalo) Ira KRALJIĆ
11. OJ DIVOJKO ISTRIJANKO (R. Butina – B. Chudoba – M. Nardelli) Duo JADRAN
12. PRIMORSKA SERENADA (M. Kinel – M. Kinel – J.Forenbacher) Roland ŠUSTER
13. TI BURO NAŠA (M. Margitić – M. Margitić – F. Pomykalo) Višnja KORBAR i Toni KLJAKOVIĆ
14. STARA LANTERNA (Lj. Kuntarić – S. Benzon – F. Pomykalo) Vjekoslav JUTT
15. ŠKOJI I ŠKOJIĆI (H. Piliš – S. Benzon – M. Nardelli) Maruška ŠINKOVIĆ i Ansambl “DALMACIJA”
16. FEŠTA (M. Nardelli – M. Nardelli – M. Nardelli) Ansambl “DALMACIJA”
Izvođače je pratio revijski orkestar pod ravnanjem Marija Nardellija, Ferda Pomykala i Josipa Pepija Forenbachera. Na ovogodišnjim je Melodijama trebao nastupiti i Vice Vukov, no svoj je nastup otkazao u posljednji trenutak zbog nastupa na festivalu u Bratislavi, dok je Višnji Korbar i Toniju Kljakoviću to bio već četvrti nastup na ovom festivalu, odnosno pjevali su na njemu od njegovog osnutka.
Nagrade
Poučeni prošlogodišnjim iskustvom, organizatori su promijenili način glasovanja. Nije više svaki gledatelj mogao biti i glasač. Odlučeno je da na svakom koncertu bude podijeljeno tristo glasačkih listića, Tom je promjenom izbjegnuto da “veća mjesta” mjesta s većim gledališnim prostorom nadglasaju ona “manja”.
NAGRADE PUBLIKE:
1. Ira KRALJIĆ, skladba “OTIŠAL JE OPET BRODIT” kompozitora Mate MANDRAČA (pseudonim Lj. Kuntarića) i autorice teksta Blanke CHUDOBE (211 glasova)
2. Roland ŠUSTER, skladba “PRIMORSKA SERENADA”, kompozitor i tekstopisac Mario KINEL (203 glasa)
3. Ansambl “DALMACIJA”, skladba “FEŠTA”, kompozitor i autor teksta Mario NARDELLI (181 glas)
NAGRADA ZA NAJBOLJI TEKST – “SREBRNO JEDRO”:
Marijan FISTROVIĆ za tekst skladbe “JURINA I FRANINA” u izvođenju Ire KRALJIĆ i Dinka BANIĆA
NAGRADA “ARENIN POKAL”:
Ljubo KUNTARIĆ za pjesmu “OTIŠAL JE OPET BRODIT” u izvedbi Ire KRALJIĆ
Ovu je nagradu časopis Arena dodjeljivao kompozitoru koji osvoji najveći broj glasova tijekom svih festivalskih večeri.
NAGRADA “ROŽENICE”:
Ljubo KUNTARIĆ za pjesmu “OTIŠAL JE OPET BRODIT” u izvedbi Ire KRALJIĆ
U ime pulske radiopostaje nagradu je Kuntariću predao profesor Slavko Zlatić, a nagradu do današnjih dana Radio Pula dodjeljuje onom tko najbolje koristi istarski melos u kompoziciji.
NAGRADA ZA NAJBOLJI ARANŽMAN:
Ferdo POMYKALO za aranžman kompozicije “OTIŠAL JE OPET BRODIT”
NAGRADA ZA NAJBOLJU ORGANIZACIJU FESTIVALSKE VEČERI:
Grad SENJ
Nagrada je ove godine prvi put uspostavljena, a Senju je prema festivalskim pravilima omogućila da iduće godine bude grad iz kojeg će startati festivalska karavana.
Preslika festivalskog kataloga iz 1967. godine
Festivalije
Zvijezda Melodija Kvarnera ’67 zasigurno je bila Ira Kraljić. Njezino je ime punilo novinske stupce ondašnjih pisanih medija, a glas odjekivao eterom radiopostaja. Pišući o festivalu, novinar Arene Marino Zurl 7. srpnja u br. 341 zapisao je: Svi pjevači, kompozitori i drugi učesnici pozdravili su burnim aplauzom mladu nastavnicu muzičkog odgoja Iru Kraljić koja se prema mišljenju muzičkih stručnjaka pokazala u svom svojem svjetlu, dajući, kako reče Ferdo Pomykalo, najveću interpretaciju “Melodija Kvarnera ’67”. Rečeno je da bi Ira Kraljić sa svojim glasom mogla mirne duše stati uz bok našim najprominentnijim pjevačima zabavne muzike. (…)
Ona sama je u istom tekstu na novinarski upit hoće li doći u velike muzičke centre kao što su Zagreb, Beograd i Ljubljana i nastaviti pjevačku karijeru, odgovorila:
Ne znam što da vam odgovorim, rekla je zbunjeno. Mene privlače ti, kako kažu, muzički centri. Rado bih pristala da odem u Zagreb, Beograd ili Ljubljanu, ali ne bih tamo mogla dugo ostati. Neobično volim muziku i njoj ću posvetiti cijeli svoj život. Rado ću ići u naše centre da pjevam, snimim ploču, neku televizijsku ili radioemisiju, ali ću se uvijek vraćati na svoj Kvarner. Tu sam se rodila, odrasla, stekla muzičku naobrazbu, tu sam navikla živjeti i tu ću ostati. (…)
U novinama je osvanuo i naslov Festival pastorče, koji potpisuje I. Flod, a u kojem piše o nezainteresiranosti i televizije i radija za Melodije Kvarnera. Obrušavajući se na indolentnost elektronskih medija, Flod je između ostalog zapisao: Malo je koji naš festival zabavnih melodija toliko samoprijegoran kao “Melodije Kvarnera”. Posljednji, netom održani koji se pretvorio u putujuću turističko-zabavnu manifestaciju, upravo je dokazao do kakvih rezultata može dovesti upornost, a pokazao je ujedno i koliko je svima onima, kojima treba da je stalo do takva nastojanja, malo stalo do svih tih napora, pa i do uspjeha koji je, na kraju krajeva, uspjeh naše zabavne muzike. Festival “Melodije Kvarnera” koji je dao više od pola tuceta naših originalnih melodija, kao da se prešućuje. Nije bilo TV prijenosa niti jedne od pet večeri, iako su već i sama mjesta u kojima se festival održao davala dovoljno razloga, obzirom na naša turistička nastojanja, da se to učini. Nije bilo ni obećanog radioprijenosa, a na kraju u pitanju je hoće li se ijedna od ovih uspjelih melodija pojaviti na pločama (iako je” Jugoton” takvo pravo otkupio). Afirmacija koju su postigli kompozitori, pisci tekstova, pa i sami pjevači, posebno pjevači riječke regije, rasplinula se u pijesku našeg divnog Jadrana, a sve zbog nevjerojatne indolencije ili omalovažavanja onoga što je izvorno naše. Tako se nakon ovoga više ne moramo pitati kamo to plovi naša zabavna muzika.
Kao što vidite, MIK, ma kako se sve u svojoj povijesti zvao, nikad nije dobro korenspondirao s “ostatkom važnog svijeta”. Neshvaćen, neprilagođen i prečudan za malograđanske nadzore.
Melodije Kvarnera 1967. godine dobile su svoj nomadski karakter. Postale su putujuća glazbena karavana. Naime, organizatori (turističke agencije, Kulturno-prosvjetna zajednica Rijeka, Koncertni ured Rijeka) su ustanovili da postoje mjesta izvan Rijeke i Pule koja bi se prihvatila organizacije koncerata. Uz već spomenute Rijeku i Pulu javili su se Senj, Kraljevica, Lovran i Opatija. Problemi su nastali kad je Pula, niti mjesec dana prije predviđenog početka, otkazala gostoprimstvo. Razlog je bio financijske prirode. Tjedan dana prije početka festivala otkazala je i Opatija, navodeći kao razlog popunjen termin svoje Ljetne pozornice. Stoga su Melodije Kvarnera ’67 održane u Kraljevici (24. lipnja), Lovranu (25. lipnja), Senju (“26. lipnja) i Rijeci (u dvorani kina Neboder 27. i 28. lipnja).
