Pogled na pozornicu iz posljednjih redova publike u Gračišću, na finalnoj večeri MIK- a 2013
Gradovi i općine domaćini mikovske karavane 2013. godine bili su Punat (21. lipnja), Opatija (22. lipnja), Kostel – Slovenija (23. lipnja), Vižinada (24. lipnja), Novalja (25. lipnja), Umag (26. lipnja), Rijeka (27. lipnja), Gračišće (28. lipnja generalna proba i 29. lipnja finalna večer). Devet dana putovanja i više od 1200 prijeđenih kilometara!
Osim u Puntu i Vižinadi, općinama u kojima su debitirali, mikovcima se ove godine dogodio još jedan presedan – zapjevali su u drugoj državi. Oduvijek sklon novitetima i avangardi u ponašanju (prve radio i TV kartuline, prve web stranice, prva telekonferencing veza…) MIK je odlučivši pjesmom Hrvatsku uvesti u Europu, kao glazbena prethodnica Lijepoj Našoj zapjevao u slovenskoj općini tj. občini Kostel.
Skladbe
Sedamdesetak radova pristiglo je na natječaj što ga je raspisao Festival Melodije Istre i Kvarnera, a peteročlana komisija u veljači je izabrala dvadeset kompozicija koje su ušle u konkurenciju ovogodišnjeg MIK-a. Tko će pjevati, svirati i plesati, odnosno koje će skladbe činiti MIK 2013. godine odlučivale su dr. sc. Sanja Bogović – Zubčić, docentica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci i Slavica Mrkić Modrić, novinarka Novog lista, zadužene za tekstove pjesama pristiglih na natječaj te Aleksandar Valenčić, glazbenik, kompozitior i producent Festivala MIK, Albert Petrović, šef glazbene redakcije Radio Rijeke i Andrej Baša, direktor Festivala, zaduženi za glazbeni dio ponuđenih kompozicija.
1. MORE (I. Prajo – A. Kunštek – T. Preradović) Gianluca DRAGUZET
2.SAMA SAN KRIVA (M. Tomasović – R. Pilepić – A. Valenčić) Andrea PAŠKVAN
3. PEPEL I PRAH (D. Mičetić – S. Perić – D. Mičetić) Dino ANTONIĆ
4. DVI BESIDE (R. Grbac – R. Grbac – A. Valenčić) Ivan BOTTEZAR
5. NA BILOJ PUNTI (R. Grubišić – D. Načinović – R. Grubišić) Krešimir PEROVIĆ
6. TO JE JUBAV (R. Grubišić – A. Crnković – R. Grubišić) Ivana BRKAŠIĆ
7. REKA DVEH IMEN (T. Obranovič Žiga – D. Načinović – T. Obranovič Žiga) PRIFARSKI MUZIKANTJE
8. VIDIN NJU, VIDIN MORE (L. Bartoniček – L. Bartoniček – L. Bartoniček) Lado BARTONIČEK
9. NAJLIPŠI DANI MOGA ŽIVOTA (R. Pilepić – R. Pilepić – R. Grubišić) Tamara BRUSIĆ
10. IMMENSAMENTE (F. Squarcia – F. Squarcia – A. Valenčić) Francesco SQUARCIA
11. VOLELA BIN (L. Bartoniček – L. Bartoniček – L. Bartoniček) Katja BUDIMČIĆ
12. NE KANTAJ MI (A. Baša – A. Baša – A. Baša) Sergio PAVAT
13. PAPRENA ROZA (I. Prajo – trad./A. Kunštek/ I. Prajo – T. Preradović) Alen POLIĆ, Lana KONČAREVIĆ i SUNSHINE BAND
14. LA PARENZANA IN VISINADA (B. Krajcar – V. Kusma – A. Baša) Nevia RIGUTTO
15. DIŽEN JIDRO (D. Rapotec Ute – R. Pilepić – A. Valenčić) Oliver BEREKIN
16. MA ŠI TE KI ČA ZA ME PITA (A. Baša – A. Baša – A. Baša) Gina PICINIĆ
17. LUCKY JOE (D. Načinović – D. Načinović – A. Valenčić) Daniel NAČINOVIĆ
18. LUDI VETAR (D. Rapotec Ute – Š. Soldan – D. Rapotec Ute) Maja BLAGDAN
19. AFITANCA (B. Barbir – B. Barbir – R. Grubišić) Klapa SOL
20. PO VOJI (J. Vuk – R. Kučić / J. Vuk – A. Valenčić) Vesna NEŽIĆ RUŽIĆ i Duo MAGNOLIJA
Novu mikovsku krv ove godine festivalu je dalo čak sedam debitanata, šest mladih i talentiranih pjevača: Gianluca Draguzet, Andrea Paškvan, Ivan Botttezar, Dino Antonić, Krešimir Perović i Ivana Brkašić, te gosti iz Slovenije – Prifarski muzikanti. Karavani su se nakon dugo, dugo godina vratila imena koja povezujemo s onim tzv. starim MIK-om, pa su tako uz bok mladim snagama stali Nevia Rigutto, te Francesco Squarcia. Vratili su se MIK-u i Sergio Pavat, Tamara Brusić i Maja Blagdan. Ostatak mikovske ekipe činla su publici već dobro znana imena – Vesna Nežić Ružić, Katja Budimčić, Lado Bartoniček, Alen Polić, Oliver Jakovčev Berekin, Gina Picinić, Daniel Načinović, te lanjski pobjednici – Klapa SOL.
Pod vodstvom maestra Vladimira Babina u festivalskom orkestru svirali su Voljen Mlakar (klavijature), Tonči Grabušić (drums), Krunoslav Veršić (percussion), Igor Grubišić (el. gitara), Sergio Kovačić (acc. gitara), Damjan Grbac (bas gitara) i Mihalj Ivković (harmonika).
Najbolji prateći vokali u Hrvatskoj i ove su godine bili dio MIK-a, što znači da su izvođače pratili Andrej Babić, Amira Štefančič, Ana Kabalin i Martina Majerle.
Prepoznatljive mikovske hostese, koje prekrasnim narodnim nošnjama očaraju svakog tko ih vidi bilesu Petra Borovac, Maša Ursaria Maras, Mirela Gotal, Dijana Batinić i Martina Maras.
Voditeljski par činili su Helena Šipraka i Mario Lipovšek Battifiaca.
Francesco Squarcia, autor i izvođač najnagrađivanije pjesme na MIK-u 2013
Nagrade
NAGRADE PUBLIKE
1. MA ŠI TE KI ČA ZA ME PITA (A. Baša – A. Baša – A. Baša) Gina PICINIĆ
2. DVI BESIDE (R. Grbac – R. Grbac – A. Valenčić) Ivan BOTTEZAR
3. PAPRENA ROZA (I. Prajo – trad. / A. Kunštek / I. Prajo – T.Preradović) Alen POLIĆ, Lana KONČAREVIĆ i SUNSHINE BAND
NAGRADE STRUČNOG OCJENJIVAČKOG SUDA
1. IMMENSAMENTE (F. Squarcia – F. Squarcia – A. Valenčić) Francesco SQUARCIA
2. NA BILOJ PUNTI (R. Grubšić – D. Načinović – R. Grubišić) Krešimir PEROVIĆ
3. MORE (I. Prajo – A. Kunštek – T. Preradović) Gianluca DRAGUZET
NAGRADA “ZLATNI MIKROFON” ZA NAJBOLJU INTERPRETACIJU (dodjeljuje HR RADIO RIJEKA)
Dino ANTONIĆ za interpretaciju skladbe “PEPEL i PRAH”
NAGRADA “NELLO MILOTTI” ZA U KOMPOZICIJI NAJPRIMJERENIJE ZASTUPLJEN ISTARSKI MELOS (dodjeljuje HR RADIO PULA)
Josip VUK za kompoziciju “PO VOJI”
NAGRADA ZA NAJBOLJI TEKST (dodjeljuje ČAKAVSKI SABOR)
Daniel NAČINOVIĆ, za stihove skladbe “NA BILOJ PUNTI”
NAGRADA NOVOG LISTA “BESEDA” ZA CJELOKUPNI IZRIČAJ KOJI NA NAJBOLJI NAČIN PROMOVIRA NAŠ KRAJ I NJEGOVU TRADICIJU
“IMMENSAMENTE” (F.Squarcia-F.Squarcia-A.Valenčić) Francesco SQUARCIA
NAGRADA ZA NAJBOLJI ARANŽMAN (dodjeljuje Radio ISTRA)
Aleksandar VALENČIĆ za aranžman skladbe “IMMENSAMENTE”
NAGRADA ZA NAJBOLJEG DEBITANTA (dodjeljuje POMORSKI RARIO BAKAR)
Krešimir PEROVIĆ
NAGRADA ZA NAJBOLJI SCENSKI NASTUP (dodjeljuje DOMAĆI RADIO)
Alen POLIĆ, Lana KONČAREVIĆ i SUNSHINE BAND, skladba “PAPRENA ROZA”
“PRIJELAZNA FESTIVALSKA ZASTAVICA” – NAGRADA ZA NAJBOLJEG DOMAĆINA (dodjeljuju svi sudionici mikovske karavane)
OPĆINA – OBČINA KOSTEL
Županu Općine Kostel Valentinu Južniču, nagradu za najboljeg domaćina uručio je načelnik Općine Gračišće, Ivan Mijandrušić jer Gračišće je prethodnih šest godina koliko je MIK svirao i pjevao na njihovom placu bilo proglašavano najboljim domaćinom karavane, a tko zna što bi bilo i ove godine da domaćini finala konkuriraju za ovu nagradu.
Lado Bartoniček autor je i izvođač skladbe Vidim nju, vidim more
Festivalije
Prvo gostovanje MIK-a u Puntu, u tekstu objavljenom u Novom listu od 23. lipnja opisano je na sljedeći način: Druženje mikovaca i Puntara počelo je još u ranim popodnevnim satima, dočekom karavane u kojem je sudjelovalo općinsko vodstvo na čelu s načelnikom Marinkom Žicem i direktorom TZ Brankom Karabaićem, te članovi KUD-a Punat, čiji su sopilaši i folkloristi i otvorili festivalsku večer. Rastanak je upriličen u, među turistima cijelog svijeta poznatom Hotelu Park, odakle su mikovci put svoje matične luke tj. Rijeke ispraćeni raskošnim domjenkom nakon kojeg je svima postalo jasno zašto Puntu hrle gurmani i ljubitelji dobrih vina. Iako će ovo druženje i u povijest MIK-a, i u povijest Punta biti upisano kao prvo, sve pohvale domaćinima. Mikovska večer bila je još jedna potvrda onima koji su znali da se u puntarskoj vali oduvijek održavaju dobre fešte, kao i odgovor onima koji su se pitali – može li to Punat. Uostalom, svoje je organizacijske mogućnosti Punat pokazao već odavno. Mnogi se još sjećaju legendarnih Puntarskih ljetnih noći održavanih sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, na kojima su nastupala najveća glazbena imena ondašnje države i na koje je dolazilo više tisuća gledatelja.
A prvo druženje MIK-a i Vižinade, u istom dnevniku tri dana kasnije ovako: Na svega šesnaestak »celzića« mještani Vižinade priredili su mikovcima veličanstven doček. Istina u šatoru umjesto na glavnom trgu kako je bilo planirano, a sve zbog onih već spomenutih »celzića«, ali nebitno, jer susret je bio topao, srdačan i vrlo, vrlo zanimljiv. U program dočeka nastupili su članovi Limene glazbe Vižinada, Vokalna etno skupina »Ni Grignanum« iz Kaštelira te porečko Društvo prijatelja Giostre, kroz čiji su špalir prolazili mikovci, što je bilo popraćeno burnim pljeskom iz prepunog mikovskog šatora. Toliko punog da se stjecao dojam da su na prvi MIK u povijesti Vižinade došli svi stanovnici ne samo Vižinade, već i svih pripadajućih joj sela i zaselaka. Navijački raspoložena publika, što sve zna i umije, tj. koliko može pljeskati, pokazala je prilikom nastupa svog Ivana Bottezara kad je gledalištem zamahalo osamstotinjak zastavica na kojima je pisalo Ivan te se prolomio takav vrisak, praćen puhačkom sekcijom mjesne limene glazbe, da bi Ivanu i Justin Bieber pozavidio. U tom trenutku neupućeni bi pomislili kako se usred Vižinade održavaju Jadranski susreti na suhom. Neka, zaslužio je Ivan jer, pod jedan – pjevao je doma, a pod dva pjevao je s visokom temperaturom koju nisu uspjela srušiti ni dva »sumameda«. Kako je veselo počelo, tako je veselo i završilo druženje MIK-a i Vižinade. Domjenkom, na kojem nije bilo čega nije bilo (a sve te ponuđene delicije priredile su vrijedne žene Vižinade), upriličenim u novom Lovačkom domu, okončan je ovaj susret. Da se trebao zbiti, potvrdio je i sam načelnik Marko Ferenac, ujedno i najmlađi načelnik u Hrvatskoj, koji je prilikom otvaranja festivalske večeri kazao kako je Vižinada oduvijek općina u kojoj se voli i zapjevati, i zasvirati, i zaplesati, te je dolazak MIK-a u njihovo okruženje stvar čiste logike.
Prifarski muzikanti, gosti iz Slovenije
O mikovskom “inozemnom iskoraku” Novi list je pisao na sljedeći način: Mikovskom prvom inozemnom nastupu nazočili su stanovnici naselja s obje strane Kupe, ali i brojni načelnici i gradonačelnici općina i gradova koji graniče s Občinom Kostel, bivši načelnik Kostelu pobratimljene Općine Punat Mladen Juranić, kao i Ivan Nino Mijandrušić, načelnik Općine Gračišće, općine u kojoj će ovogodišnji MIK završiti putovanje. U publici su sjedili i umirovljeni vrhovni sudac Slovenije Vasilij Vasko Polič te Janko Veber, predsjednik slovenskog Parlamenta, koji po završetku festivalske večeri nije štedio riječi hvale za ono što je tijekom trosatnog programa čuo i vidio:
– Ovo večeras bilo je jedno, po mnogočemu izuzetno događanje. Prekrasan doživljaj te logičan nastavak suradnje i prijateljstva što ih općine i gradovi s obje strane granice već odavno njeguju. Večeras su bili svi zadovoljni, a moja je želja da se na ovaj način nastavimo družiti i kad Kupa prestane biti granica.
Što se pak tiče iskoraka MIK-a u Europu, tj. mikovske europske večeri, onda sav fond glasova pripada njoj, jer bila je to, što bi narod rekao »od A do Ž« fantastična mikovska večer. Na samom dočeku, u mjestu Fara, jednom od 52 naselja koliko ih broji, ova najmlađa slovenska općina, mikovcima su ponuđene brojne autohtone delicije, a nakon pozdravnog govora načelnika ili župana Občine Kostel, Valentina Južniča te demonstracije starih i za Kostel specifičnih zanata kao što je tkanje i pletenje košara zasvirali su im i dva vrhunska kostelska glazbenika. Dok ga je na harmonici staroj 195 godina pratio Matija Krkovič, jedanaestogodišnji Matija Marinč pokazao je što sve može kontrabas. Festivalska večer, održana uz samu Kupu ili Kolpu, koja, naglasili su i župan Južnič, i direktor Festivala Andrej Baša, teče da bi spajala, a ne razdvajala, protekla je u izuzetnoj atmosferi, u kojoj je publika imala glavnu ulogu. Druženje je učas dotaklo zoru, a u povijest MIK-a 23. lipnja 2013. godine ostat će upisan velikim slovima te podcrtan prijateljstvom. Ili – Hrvatska je u MIK-u uistinu imala reprezentativnu glazbenu uvertiru skorašnjem ulasku u EU.
Helena Šipraka i Mario Lipovšek Battifiaca, voditeljski par MIK-a u Kostelu je postao trio. Priključio im se i poznati glas slovenskog Radija Univox, glas što ga često čujemo prilikom kontakt emisija Radio Rijeke i spomenutog radija iz Kočevja. Glas Tomija Gavraniča, visprenog voditelja koji je svojim visprenim najavama uvelike pridonio uspješnosti mikovskog nastupa u Kostelu.
Za razliku od natjecateljskog dijela koji publika vrlo, vrlo pomno prati, onaj revijalni dio večeri dođe im kao svojevrsno opuštanje. E, pa mikovsku je publiku u svim gradovima i općinama domaćinima karavane dok je glasačka komisija brojila i prebrojavala listiće da bi došla do konačnog poretka, opuštala »mikovska reprezentacija«, ali i jedno od najpoznatijih gitarističkih imena svijeta – Damir Halilić Hal. Njegov novi album »Mare Nostrum« naišao je na izuzetno dobar odjek među festivalskim gledateljima.
Četiri dečka koji čine Sunshine band i koji su na MIK došli kao bend Alena Polića, vremenom su se »oteli kontroli« pa su postali kvartet, te prate još četiri izvođača. Linu Ćućiću, Franu Frleti, Karlu Ćikoviću i Andreju Buvaču toliko se omilila mikovska pozornica da se gotovo ne »skidaju« s nje. U kraćem razgovoru doznali smo kako je Sunshine kvartet nastao za potrebe MIK-a, tj. »Paprene Roze« i Alena Polića, a podgrupa su Sunshine banda. Sad još spominjati kako bend ima i dvije frakcije tj. klapu Reful i bend Sylenth, znači ionako zamršenu priču još vise zamrsiti. Samo ćemo citirati odgovor na pitanje »i ča van se vidi ov MIK«. Odgovor glasi (zabranjeno čitanje mlađim od 18 godina op.a.):
– Dobili smo priliku koja se ne propušta, osjećamo se izvrsno – atmosfera je sjajna. Idemo do kraja, nabrijani smo do jaja. (Novi list, 25. lipnja)
Došlo je i do smjene generacija u press službi Festivala, pa je umjesto Lee Domijan Fišter festivalske interne biltene pisao i uređivao onaj nekadašnji mikovski “poletarac”, a danas student kulturologije na tršćanskom sveučilištu Borna Šmer.
Andrej Babić, Maja Blagdan, Ivana Brkašić, Nevia Rigutto i Krešimir Perović u trenucima predaha
Sjećanja
Gina, slavljenica ovogodišnjeg MIK-a komentirajući svoj jedanaesti nastup na ovom festivalu nomadu, kazala je:
– MIK mi je u srcu jednako kao i moj Susak i sve bih dala da se mogu vratiti i živjeti u Hrvatskoj, no nažalost, to još nisam u mogućnosti učiniti. Ovih desetak dana na MIK-u moj su godišnji odmor. Iako stalno putujemo i nastupamo, iako zna biti podosta naporno, meni su to najljepši i najopušteniji dani u godini. A pobjeda je samo kruna svega toga, mada meni plasman nije nešto najbitnije na svijetu. Volim ovu mikovsku obitelj i smatram je svojom obitelji. Već sad se veselim sljedećem dolasku, jer iduće godine MIK slavi 50 godina od osnutka i voljela bih biti dio te slavljeničke mikovske postave. Zahvaljujem svima koji su glasovali za mene.
Drugoplasirani Ivan Bottezar nije krio oduševljenje MIK-om i mikovcima. Osamnaestogodišnji Ivan, dječarac iz Vižinade jedan je od sedam ovogodišnjih mikovskih debitanata. Na konstataciju – prvi put pa već drugo mjesto, odgovorio je:
– A da, valjda su se zvizde poklopile. Publici se pjesma jako svidjela, a meni se svidio MIK pa ću, ako bude sreće pjevati na njemu i druge godine.
Trećeplasirani Alen Polić koji je na ovogodišnje mikovske pozornice doveo i brojnu pratnju, osim trećeg mjesta publike dobio je i nagradu za najbolji scenski nastup. Polić je pak te nagrade prokomentirao ovako:
– A ča de rečen, meni j’ to super, a niš od toga ne bin mogal sam. Ove su nagradi zaslužili fenomenalna Buzećanka Lana Končarević ili moja »paprena Roza« kod i Sunshine band, predobri i turbo profesionalni mladići, vrsni glazbenici i vokalisti.
Nagradu »Beseda«, što je Novi list tradicionalno dodjeljuje pjesmi koja cjelokupnim izričajem – tekstom, glazbom i interpretacijom, na najbolji način promovira naš kraj i njegovu tradiciju, komisija u sastavu Damir Halilić Hal, glazbenik, Danijela Bauk, urednica rubrike »Mozaik« u Novom listu i Slavica Mrkić Modrić, novinarka Novog lista odlučili su dodijeliti kompoziciji »Immensamente« (Francesco Squarcia – Francesco Squarcia – Aleksandar Valenčić) u izvođenju Francesca Squarcie. U objašnjenu stoji – nostalgija je osnovna crta koja se od prve do zadnje note provlači skladbom, a virtuoznost vrsnog violinista, člana uglednog Simfonijskog orkestra nacionalne Akademije sv. Cecilie u Rimu, gospodina Squarcije dodatno potencira taj osjećaj. Pisana na talijanskom jeziku, uklopljena u ostale kompozicije Festivala Melodije Istre i Kvarnera koji potencira kako čakavski jezični izričaj, tako i onaj talijanski oslikava Rijeku i njezinu osnovnu karakteristiku – multikulturalnost i multietničnost. Ovu toplu i emocijama nabijenu kompoziciju autor teksta i glazbe, sudionik tzv. starih MIK-ova napisao je »puna srca«, a aranžer uobličio u pravi riječki glazbeni suvenir.
Ista je kompozicija uz »Besedu« dobila i prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda, a njezin aranžer Aleksandar Valenčić nagradu za najbolji aranžman. Komentirajući sve te silne nagrade Francesco Squarca, koji je na MIK-u nastupio još 1968. godine otpjevavši dva dueta, s Radojkom Šverko i s Ivicom Ujevićem, rekao je:
– Nagrada Novog lista mi je najdraža nagrada u životu. Presretan sam, jedino je što mogu reći, a objašnjenje nagrade…, ma kao da sam ga sam pisao.
Nagradu za najboljeg debitanta zaslužio je Krešimir Perović čija je pjesma »Na biloj punti« dobila i drugu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda, ali i onu za najbolji tekst koji potpisuje Daniel Načinović. Mladi Zadranin nije štedio riječi hvale za ovaj Festival, ali i za sve sudionike karavane. Sasvim iskreno kazao je kako mu je prva večer, ona u Puntu, bila najgora u životu.
– Pazite, došao sam, svi se znaju, svi sve znaju, ja nit’ koga znam, nit’ bilo što drugo znam o običajama, šalama i kodeksu MIK-a. Osjećao sam se tako jadno, i tako samo, a i imao sam golemu tremu. Mislio sam pobjeć’ doma, ali sve je to trajalo vrlo, vrlo kratko jer već nakon domjenka bilo mi je jasno da sam dospio među normalne, drage i šali i pjesmi sklone ljude i sad bih na MIK svake godine. A nagrade, ma lipo ih je dobit, diže to ego, ali na ovom festivalu one su rijetko kome na prvom mjestu.
Nagrada »Zlatni mikrofon«, što je Radio Rijeka tradicionalno dodjeljuje najboljem interpretu otišla je u ruke debitanta. Dobio ju je Dino Antonić za interpretaciju pjesme »Pepel i prah« za koju je sam napisao glazbu. Dino nije krio oduševljenje dobivenom nagradom.
– Ma, mrak! Nisan ja niš očekival, ali kad san od gospođe Snježane dobil tekst, jako mi se j’ zapijažal i melodija j’ došla sama od sebe. Osjetil san ju na prvu pa se j’ to valjda oslikalo i na interpretaciju. Ča da rečen, srićan san, pa Bog, rekao je Dino kojem je ulazak na MIK osigurala još jedna nagrada za najbolju interpretaciju, ona koju je dobio na lanjskoj Grobničkoj skali.
Nagradu Radio Pule, nagradu »Nello Milotti«, nekadašnje »Roženice« dobio je Josip Vuk za kompoziciju »Po voji« koju je izvela Vesna Nežić Ružić u pratnji Dua Magnolija i folkloraša KUD-a Uljanik. Treba li uopće reći s koliko su oduševljenja Istrijani, ali ne samo oni dočekivali »Istarsku ružu«, kako Vesnu odavno zovu? Vesna je prvi put zapjevala na tzv. starom MIK-u, a od kad je obnovljen, nije propustila niti jedan pa je s pravom smatraju zaštitnim znakom ovog putujućeg festivala. Vesna je ta koja iz godine u godinu na mikovske pozornice donosi tu mikovsku tradiciju i mikovsku dušu, stoga ova nagrada nije bila nikom, pa ni njoj samoj iznenađenje. No kako reče Vesna – mene svaka nagrada veseli jer to znači da je publika prepoznala ono što sam joj htjela prenijeti.
Valentin Južnič, župan Kostela, inače i član »Prifarskih muzikanata«, još jednih u debitantskom nizu MIK-a 2013. godine boravak na MIK-u kao i činjenicu da je Općina Kostel proglašena najboljim domaćinom mikovske karavane prokomentirao je ovako:
– Nagrada za najboljeg domaćina jako me veseli jer nije nam bilo lako sve to organizirati. Kako nam je to bio prvi susret s organizacijom ovog festivala, nismo znali kako sve to ide pa smo odlučili napraviti po svome. Pokazali smo gostima svoje običaje, svoju tradiciju, ponudili ih s tradicionalnim jelima i pićima, i trudili se da im kod nas bude dobro. Eto, očito smo »prošli«. Što se pak tiče samog nastupa na MIK-u, nama je to bilo super iskustvo. Mada sviramo godinama i iza sebe imamo 18 snimljenih CD-a, na ovakvom festivalu nikad nismo nastupali. Istina, bilo je naporno, no složit će se sa mnom Tone i Uroš Obranovič, Jernej Pečak, Martin Marinč i Brane Počkar, glazbenici koji uz mene čine »Prifarske muzikante«, i prelijepo iskustvo. Posjetili smo razne krajeve, susreli dobre i drage ljude, stekli prijatelje…
Andrej Baša i Slavica Mrkić Modrić – 20 let na MIK-u