1974.

     Betty Jurković 1974. godine otpjevala je “Barke faren”

MIK se po prvi put
susreo s ozbiljnim financijskim problemima, no Odjel za kulturu Rijeke riješio
je i to tako da je MIK ’74 startao s dvadeset kompozici­ja u čak šesnaest
mjesta i gradova. Ugostili su ga Novi Vinodolski, Labin, Kastav, Poreč, Rijeka,
Buje, Selce, Vodnjan, Rovinj, Buzet, Kraljevica, Rab, Opalija, Mali Lošinj,
Pazin i Čavle. MIK je startao 13. lipnja u Novom Vinodolskom, odmarao se 23.
lipnja zbog kiše u Kraljevici, le 24. lipnja jer je to bio protokolarni odmor,
a završio je 24. lipnja u Čavlima, uz direktni televizijski prijenos i to u
boji.

 Nevia Rigutto 1974. godine mikovskoj se publici predstavila pjesmom “Solo qui”

Skladbe

2. E DA IM JE SIDRO
MOLAT BILO (B. Adamič – I. Piro – B. Adamič) Betty JURKOVIĆ

3. KROZ GODIŠĆA “ČA” ODZVANJA (M.
Bogliuni – M. Franičević – R. Bosner) Aldo GALLEAZZI

4. NOVLJANSKO KOLO (A. Dobrić
– D. Kabalin – K. Oblak) Nevia RIGUTTO i Davor JURIĆ

5. O PRIJATELJI (I.
Kelemen – I. Piro – I. Kelemen) Zdenko CIGOJ

6. NODI JE MOJ SENJ (L. Kos – M. Kovačević
– L. Kos) Lada KOS

7. PESAN MARIJI (I. Stamać
– S. Benzon – I. Stamać) Roland
ŠUSTER

8. DRAŠKI TIĆI (N. Milotti
– Lj. Pavešić – S. Kalogjera) Ljiljana BUDIČIN-MANESTAR

9. NAŠI LJUDI (F. Pomykalo –
M.
Kinel
–
 S. Mihaljinec) Mirko CETINSKI

10. SOLO QUI (M. A. Giusto – De Quarneris – Z. Dvoržak) Nevia
RIGUTTO

11. LIPO J’ VINO PIT, MA JOŠ JE LIPŠE NEČ (A. Galleazzi – A. Galleazzi – A. Baša)
Aldo GALLEAZZI i Vokalni ansambl “RIVIJERA”

12. GAROFUL ČRLJENI (J.
Forenbacher – I. Brdar-  J. Forenbacher)
Milka ČAKARUN LENAC

13. NIKAD NE TUGUJ (A. Dobrić
– F. Deranja – K. Oblak) Davor JURIĆ

14. FAKIN OD PORTA (M. Prohaska
– D. Gervais – M. Prohaska) Roland
ŠUSTER

15.
MALA ANE (N.Milotti – I. Siljan – R. Bosner) Ljiljana BUDIČIN-MANESTAR, Mirko
CETINSKI i Vokalni ansambl “RIVIJERA“

 “Garoful črljeni” je kompozicija s kojom je Milka Čakarun – Lenac oduševila publiku

Nagrade

NAGRADE PUBLIKE:

1. Aldo GALLEAZZI i
Vokalni ansambl “RIVIJERA”, skladba “LIPO J’ VINO PIT, MA JOŠ JE
LIPŠE NEČ” (A. Gal1eazz i -A. Galleazzi – A.Baša)

2. Toni KLJAKOVIĆ, skladba
“MESOPUST” (A. Petrović – F. Deranja – S. Kalogjera)

3. Ljiljana BUDIČIN-MANESTAR,
Mirko CETINSKI i Vokalni ansambl “RIVIJERA”, skladba “MALA
ANE” (N. Milotti – I. Siljan –  R. Bosner)

NAGRADA “NOVOG LISTA – GLASA ISTRE “SREBRNO
JEDRO” ZA NAJBOLJI TEKST: Marin FRANIČEVIĆ za tekst pjesme „KROZ GODIŠĆA “ČA” ODZVANJA “

NAGRADA ZA NAJBOLJI ARANŽMAN:

Marijan MAKAR za aranžman pjesme
“JA SAM ČAKAVAC”

NAGRADA
RADIO PULE “ROŽENICE” ZA NAJBOLJE KORIŠTEN ISTARSKI MELOS:

Bojan ADAMIČ za skladbu “E, DA MI
JE SIDRO MOLAT BILO”

NAGRADA STRUČNOG ŽIRIJA:

Miljenko PROHASKA za
pjesmu “FAKIN OD PORTA”

NAGRADA
ZA NAJBOLJU INTERPRETACIJU:

Betty JURKOVIĆ
za skladbu “BARKE FAREN”

Ista
je pjevačica dobila i nagradu Zlatni
sat, nagradu za najduži pljesak na finalnoj večeri.

 MIK je oduvijek pratio i rad amaterskih društava gradova i općina domaćina. U Malome Lošinju, u revijalnom dijelu programa, godine 1974 nastupila je i malološinjska klapa u pratnji mandolinista (fotografiju ustupio Silvano Holjevina – stoji drugi s desna)

Festivalije

Prvi TV prijenos MIK-a u boji zbio se sa završne festivalske večeri u Čavlima. U svibnju 1995. godine autorica ove monografije u vezi s MIK-om i Grobničanima u Grobničkom je listu pod nazivom MIK i Grobničani – zavavik vezani zapisala: Ako se MIK, odnosno “Melodije Kvarnera”, rodil 1964. leta, onda se j’ na Grobnišćini zlegal onoga bremenitoga 1971. leta, kad je mikovska karavana prvi put svoja kola dopeljala na Čavju. Čavja jih je dočekala pripravna i zajedno, ča bi se reklo – kupila MIK. 

Ma, rabilo j’ doć do “Hrvacoga prolića”, do ’71. Najboje bi bilo reć da su prvo Grobničani došli MIK-u leh je MIK došal Grobničanon, aš još 1967. leta na “Melodijah Kvarnera” zablišćale su sestre Žeželić, Ratka i Vlasta, ke su kod debitantice jako dobro odbavile ta festival i s pjesmun “Moja zemlja” osvojile i publiku i šesto mesto na “Melodijah”. (…) Kod i sestre Žeželić, tako se j’ pojavil i Duo Kvarner va kon su kantali Vido Juričić i Ivica Mavrinac. Pojavil se j’ va ulogi tekstopisca i gospodin Ivan Brdar Grobniški i to jušto 1971. s pjesmun “Utakalnica” ku j’ kantal Tomislav Borić i s pjesmun “Marice dušo” ku j’ kantal Zvonko Špišić. Tu Brdarovu “Maricu” imeli smo priliku čut pred leto dan još jedanput, ma ni bilo Špišića leh je Maricu na mrkatu gjedal Werner Brozović, mladi pjevač Selca. Kod tekstopisac na MIK-u se j’ više puti pojavil i Anton Mavrinac Fihnov, pa su došle na red Vlasta Juretić i Zdravka Žeželić Alić.

Ma da se mi vrnemo malo na 1971. leto kad je Čavja prvi put prijela MIK. Si govore, a va starih novinah i piše, da med sin meston, domaćinon MIK-a, Čavja jako dugo odskače, ča će reć da si još dan danaska pamte kako j’ onda bilo. Pamte Adeliju Bebu Haramiju, predsjednicu NK “Grobničan“ i organizatoricu čavjanskih MIK-ih. Govori se da se j’ za tu feštu Grobnišćina pripravljala pol leta prvo, ma da se j’ to i videlo. Da su gosti pred Domon kulture bili dočekani i s palentun konpiricun, gmbniškin siron, vinon, da ni falelo ni suhih smokav, ni rakije, da su šesne malice va narodnih nošnjah seh očarale, da su članice Baletnog studija “Čavja” i školani čavjanske osnovne škole tako dobro otancali završno kolo z opere “Ero z onoga svita”, i govori se još čuda toga. Ma najvažnije j’ da j’ tako bilo za saki grobniški MIK. Med Grobničani ki su osvojili MIK sakako moramo spomenut i grupu “Arsenali“ ka j’ va čavjanskomu domu žarila i palila let let. Z pjesmun “Lepa Jele” ‘Arsenali’, va kih su sopli i Željko Čabrijan – Barić i Ivica Mavrinac – Račić, trdi Grobničani, osvojili su publiku zavavik. I dan danaska puno j’ onih ki bi “Lepu Jele“ al “Tonkinu Jele”, kako ju čuda njih zasprave zove, teli kantat kako ju j’ kantal Joso Bajok, ma Joso j’ jedan i jedini, njegova i leh njegova j’ bila i ostala Jele. Potle “Arsenalih” moramo se domislet i na Trio Rio va kon još i danaska kanta Branko Fućak (…) Se malo po malo došli smo i do “Azurih” i do mlade Ksenije Sobotinčić ka će ovo leto na MIK-u debitirat, a to j’ pravo stekla pobjedivši na “Momu prvomu MIK-u”. (…) Bil MIK na Grobniku al ne, glavno da j’ on tu, da na njemu kantaju Grobničani i da se na njemu kanta o Grobničanon. Skupljajući materijal za ovaj tekst, čula sam i vrlo zanimljiv zaključak koji je Anton Marti, redatelj prvog mikovskog TV prijenosa u boji 1974. godine iz Doma u Čavlima, izrekao: Ma ke San Remo! Ča je to prema vom? Ništa! Na časnu riječ, ništa. Ovo je pravo čudo! Ma, Čavle su San Remo! U p. materinu!

Anton Marti

Kad su pak Milottija te godine na Čavlima u šali upitali hoće li imati čavala da objesi sve te slike koje je dobio kao nagrade, on je odgovorio: Imam čavala, nemam zidova.

Nakon dugo vremena otkrilo se da se pod pseudonimom Izo Piro skriva Izidor Čubranić, ondašnji šef tehničke ekipe MIK-a i dugogodišnji djelatnik Radio Rijeke, no do današnjeg dana ostala je enigma tko se skrivao pod pseudonimom De Quarneris. Nagađanja je bilo mnogo, ali konačne potvrde nema do danas.

Aldo Galleazzi na MIK-u 74′ pjevao je “Lipo j’ vino pit, ma još je lipše neč”