Pjesma “Nonići su moji navigali” u izvedbi Vesne Nežić – Ružić i Bruna Hrabra oduševila je pazinsku publiku
Karavana je 22. lipnja krenula iz
Kaštelira, gostovala u Sušačkoj Dragi, Omišlju, Malom Lošinju, Rapcu, Opatiji,
Pazinu, Novom Vinodolskom i finalno u Bujama 30. lipnja. Zabavnim orkestrom RTV Zagreb dirigirao je Silvije Glojnarić, a festival su vodili Ljubo Jelčić i Ester Fantov.
Skladbe
1. ZAD FRIŽIDERA (J. Forenbacher
– R. Kučić – J. Forenbacher) Josipa BUTORAC
2. PRIDI MOJA MALA (A. Petrović
– Z. Turak – S. Glojnarić) Toni KLJAKOVIĆ
3. NONIĆI SU MOJI NAVIGALI (J. Vuk – J. Vuk – K. Oblak) Bruno HRABAR i Vesna NEŽIĆ
RUŽIĆ
4. PEGULAN (N. Drpić – J. Crljenica – K. Oblak) Angelo TARTICCHIO
5. VOLJENOJ RIJECI (D. Baumgarten
– I. Brdar – S. Glojnarić) Ljubica BUKIĆ
6.
EVO ME MARE (P. Gjurgjević – P. Gjurgjević – S. Kalogjera) Srđan BREŠKOVIĆ
7.
KANAT OD VINA (N. Milotti – D. Načinović – D. Lukač) Vesna NEŽIĆ RUŽIĆ
8. MORE I TI (B. Niessner
– B. Beg – A. Baša) Damir PANDUR
9. MOJA ZEMLJA (H. Piliš
– D. Kabalin – S. Kalogjera) Josipa BUTORAC
10. BJONDA JEDNA MALA (E. Pifar – R. Sošić – D. Lukač) Sergio PREDELJ
11.
OKONČAJ GALEBE LET (N. Milotti – M. Fištrović – S. Glojnarić) Marinella MALIĆ
12. PEPI ŠPINA (J. Forenbacher -R. Kučić
– J. Forenbacher) Aldo GALLEAZZI
13. O BRIŽNI GALEBE (L. Kos – L. Kos – L. Kos) Lada KOS
14. LJUBAV U DVOJE (N. Drpić – Z. Turak – A. Baša) Angelo TARTICCHIO i Jasminka IBRAHIMPAŠIĆ
Zabavnim orkestrom RTV Zagreb dirigirao
je Silvije Glojnarić, a festival su vodili Ljubo Jelčić i Ester Fanlov.
Nagrade
NAGRADE
PUBLIKE:
1. Vesna NEŽIĆ RUŽIĆ,
skladba “KANAT OD VINA” (N. Milotti – D. Načinović – D. Lukač)
2. Toni KLJAKOVIĆ,
skladba “PRIDI MOJA MALA” (A. Petrović – Z. Turak – S. Glojnarić)
3.
Aldo GALLEAZZI,
skladba “PEPI ŠPINA“ (J. Forenbacher – R. Kučić – J. Forenbacher)
NAGRADA “ZLATNI
MIKROFON” ZA NAJBOLJI ARANŽMAN:
Krešimir
OBLAK za skladbu “PEGULAN”
NAGRADA “ROŽENICE” ZA NAJBOLJE
KORIŠTEN ISTARSKI MELOS:
Nello
MILOTTI za skladbu “KANAT OD VINA”
NAGRADA “SREBRNO JEDRO” ZA
NAJBOLJI TEKST:
Danijel NAČINOVIĆ za tekst skladbe “KANAT OD VINA”
Aldo Galleazzi u predahu
Sjećanja
Aldo Galleazzi zbilja je bio svestrani
mikovac. Pojavljivao se u svim mogućim ulogama na festivalu, a kako sam kaže,
jedino nikad kao aranžer. Nema nagrade koju na MIK-u nije dobio, a ni Primorca,
Bodula ili Istranina koji ne zna bar jednu njegovu pjesmu.
A ča, mala moja, kad se domislin MIK-a, najprvo mi na pamet
pade ono – bilo ti j’ Aldo lepo i krasno. Si ti dobri judi, ta Milotti, ta Kljaković, ta veli
orkestar, sa ta putovanja, kunpananja i kanat. A ča da ti rečen, osin da su to
bila lepa vremena. Čuda j’ teh malie kantalo s manun
i za saku iman iepu reč, se su to bile prekrasne divojki i ženskice, ma maran
izdvojit Iru Kraljić, aš ona ne samo ča j’ lepo kantala leh je bila i veli čovik,
sjeća se mikovskih dana šjor Aldo, te dodaje da su mu sve pjesme s
MIK-a drage, kako njegove vlastite, tako i sve ostale, a od svojih kao
najdražu, iako mu se bilo vrlo teško odlučiti, izdvaja onu Lipo j’ vino pit. Da se ostale ne bi uvrijedile, brzo
dodaje i Frana Merikana, Ča smo
mi
i reda on sve do zadnje.
Zgoda
vezana uz MIK koju će čitav život pamtiti, autoricu ovih redaka nasmijala je do
suza. Godina radnje je nepoznata, a priča kreće ovako:
Vozimo
se Ksenija (Urličić), Milka
(Čakarun
Lenac), Alverna (Smokvina) i ja z Ladun Kos va
njejen autu. Sad smo hodili z Buja al
Buzeta,
ja ti ne znan. Kantamo mi na vas glas kad ja va jednen trenu vidin da tamo na toj ploče
neč sveti i zazijan ja: “Lađo, neč ti žmiže na tomu autu”. Ona mane govori
da j’ to lampica od benzine i da ćemo natankat va Pazine. Ja, ćeš drek. Auto nan je stal na nekakovoj uzbrdice, va Pazine pumpa ne dela i ča ćemo sad, a
dve ure zapolnoćun su bile. Stopiran ja, niki da stane, stopiraju moje ženskice
onako lipe, zrihtane, namrčene, a prohajaju samo kamioni. Saki stane i kad one
pitaju za benzinu, šoferinjin reču: “Oprostite, šjorice, ma mi gremo na naftu,
benzine nimamo”. I ča, Ksenija j’ šla
va nekakovu kuću da
će zbudit judi i pitat benzinu, ma ni došla ni blizu aš
ju je pasina skoro raskosmal. Ni bilo druge leh ti Aldo va Vozilići, a znaš ti
kulikoj od Pazina do Vozilići za hodit? Fermale su one mane neki auto i ja san
šal z kanistron. Ma to ti j’ bil put tamo i nazad, aš kad san došal va Voziiići
na ietire ure zapolnoćun, videl san da pumpa dela od sedan. I ča? Niš! Fermal
san nekakovu škodu i Aldo va Vozilići, Aldo z Vozilići, Gren ja z kanistron, a
one se srićne aš misle to j’ z
benzinun nazada. Ja, malo jutra, kanistar je bil prazan. I ča ćemo, kako ćemo,
cestun prohajaju leh kamioni I cisterne. Stane nan cisterna i namolimo šofera,
a dobar čovik, Bog mu dal sriću i zdravlje, da nas odšlepa do Vozilići. Moreš
ti zamislet – dupla
cisterna šlepa mići autić. Va kabine šofer, Ksenija i ja, a va autu one tri
druge. I šofer smiron gjeda va Kseniju i govori: “Ma,
gospodična, ja vas odnekuda znan“. Ona, vražić kakov je bila, njemu odgovara:
“Da, znam da se znamo, ali sjetite se vi odakle”. A kad se j’ šofer
domislel ka j’ ona i kad je shvatil koga va cisterne vozi, malo j’ falelo da ne
finimo va dolcu. Intanto j on nas dopeljal va Vozilići. Kako smo prerano došli,
negdere okol pet ur, a ni bilo ni sigurno ima ta pumpa benzine al ne, šli smo
petljat pu nekakovih ljudi ki su delali kuću i jušto su došli na delo. Oni su
nan posudili malo benzine, mi smo to naleli, vrnuli se va Labin, natočili pun
rezervat, vrnuil posujeno i na devet i pol arivali v Riku na marendu. Moreš
mislet gušta od marendi kad smo znali da za dve uri moramo partit dalje. Ma, to j’ onda
bilo normalno. Niki ni njurgal, si su nan se smeli, a mi sami sebe najviše i
šli smo dalje z MIK-on. MIK ni čekal, moral si bit točan, prisjeća se
“starog MIK-a” mnogima najdraži Gromičan
mehaničar, šjor
Aldo Galleazzi.
