Od 23. do 29. lipnja MIK je gostovao u
Dragi, Pazinu, Ronjgima, Bujama, Kašteliru, Novom Vinodolskom i Omišlju. U konkurenciji
se našlo samo deset kompozicija, a sve su festivalske večeri počinjale u 21
sat. Te je godine tijekom festivalskih večeri, osim natjecateljskog dijela,
upriličena i djelomična retrospektiva zasigurno najzastupljenijeg skladatelja
na MIK-u, maestra Nella Milottija, u kojoj je Toni Kljaković nastupio s
pjesmama Tršački
prošijani, Kartulina z Kraljevice, (s
Kljakovićem ju je otpjevao Nino Načinović), Urinjska
baklja i Nebuloza, a Nevia Rigutto
otpjevala je skladbe Pod starim krovom i Uz
svećicu.
Skladbe
1. PRIMORSKI GRADIĆI (N. Milotti – Z. Turak – K.Oblak) Nevia RIGUTTO
2. NEVERIN (A. Galleazzi
– C. Matetić – K. Oblak) Aldo GALLEAZZI
3. SPOMEN NA ĆAĆU (J. Vuk -. J. Vuk – S.
Kalogjera) Toni KLJAKOVIĆ
4. VA ŽEPEH ROGI (L. Kos – Lj. Car Matulinović
– L. Kos) Lada KOS
5. FA PIANO, FA PIANO (N. Drpić – Z. Turak- J. Forenbacher) Nino NAČINOVIĆ i Angelo TARTICCHIO
6. ŽENIT ĆU SE MOREN (A. Baša – D. Načinović – A. Baša) Srđan BREŠKOVIĆ
7. MAŽININ (A. Baša – Lj.
Bestulić Stanković – A. Baša) Ira KRALJIĆ
8. IDE OLUJA (A. Baša – D. Perkić – A. Baša) Dragan PERKIĆ
9. DOJDI SINE (N. Milotti
– D. Načinović – S. Glojnarić) Ljubica BUKIĆ
10. ZIMA (A. Tarticchio- A. Tarticchio –
S. Glojnarić) Angelo TARTICCHIO
Zabavnim orkestrom RTV Zagreb, koji je pratio
izvođače, ravnao je Silvije Glojnarić, a festival su
vodili Ljubo Jelčić i Ester Fantov.
Nagrade
NAGRADE PUBLIKE:
Toni KLJAKOVIĆ, skladba “SPOMEN NA
ĆAĆU“ (J. Vuk – J. Vuk – S. Kalogjera)
NAGRADA “ZLATNI
MIKROFON” ZA NAJBOLJI ARANŽMAN:
Silvije GLOJNARIĆ za
skladbu “DOJDI SINE”
Nagrada Srebrno
jedro koju Novi list, – Glas Istre dodjeljuje
za najbolji tekst, te nagrada Roženice što je Radio Pula
dodjeljuje autoru koji u kompoziciji najbolje koristi istarski melos, ove
predzadnje godine “starog MIK-a” nisu dodijeljene.
Toni Kljaković osvojio je nagradu publike za skladbu Spomen na ćaću
Sjećanja
Ako se
netko s pravom može
nazvati doajenom MIK-a, to je zasigurno
gospodin Toni
Kljaković koji je od 23 festivalske godine MIK-a sudjelovao na njih 22. Točnije, izostao je samo 1966.
godine. O šjor Toniju od svih se
mogu čuti samo riječi hvale, a mnogi u puku Istre, Kvarnera
i otoka i danas misle da je on
s
ovog našeg
područja. No, gospodin Kljaković pravi je Dalmatinac, Dalmatinac
koji je otpjevao najljepše piesme na MIK-u, koji je s puno
srca i duše opjevao kraj iz kojeg nije poniknuo. Kartolina z Kraljevice, Urinjska baklja,
Ognjišće, Nebuloza, Tršački prošijani
samo su neke od pjesama
koje
je šjor Toni s toliko srca pjevao na mikovskim festivalskim daskama. Ni sam ne zna
koliko je puta pobijedio,
koliko
puta bio drugi, a koliko treći, no ono čega se odmah sjeti kad netko kaže
MIK je:
Pjevanje na
lijepom
narječju, uz melodije skladane na primorsko-istarskom melosu. Eto,
toga se sjetim. Sjetim se predivnih domaćina,
predivnih ljudi, veselja i smijeha kao konstante tih naših
glazbenih putešestvija. Sjetim se svih onih amatera koji
su u sklopu festivala nastupali na pozornicama MIK-a.
Svakako se sjetim i činjenice daje MIK bio izuzetno pošten
festival, o pobjedniku je uvijek odlučivala publika.
Svih kompozicija koje sam izvodio se sjetim, ma sjetim
se svega.
Šjor
Toni kaže
kako nikad nije birao pjesmu sam, što bi mu direkcija poslala, to bi pjevao,
bez ikakvih suvišnih zašto ili nekih prohtjeva.
Kad bi kompozicija stigla,
ja bih je doma odsvirao i odmah otprilike znao na
koje će se mjesto plasirati. Nedvisno o mojoj
procjeni,
niti jednu
pjesmu nisam odbio. Nikad mi nije bilo krivo ako nisam
pobijedio. Ali, moram reći, imao sam sreću što sam mahom
dobivao kompozicije gospodina Milottija
ili gospođe Adele Dobrić i tekstove koje je pisao najveći
čakavski bard svih vremena, pokojni Ljubo Pavešić.
Na
upit je li mu kao Solinjaninu, rođenom Dalmatincu, bilo teško savladati
Pavešićevu škrljevsku čakavicu, šjor Toni kaže:
Ma,
kad sam osjetio izgovor slova “i” i “ć”, nikakvih problema nije
bilo. Bila mi je kao da je moja dalmatinska. Kako, osim što pjevam, oduvijek i
sviram, a imam i “dobro uho”, uistinu nikad nisam s tim imao
problema.
Neke
posebne anegdote nije se mogao sjetiti, no ono što zasigurno nikad neće
zaboraviti, kaže doajen MIK-a, gospodin Kljaković, je scena kad karavana dolazi
u neko mjesto ili grad domaćin i kad ih deset kilometara ispred krajnjeg
odredišta na cesti čekaju kolone automobila okićenih cvijećem, te ih uz zvuk
automobilskih truba sprovode do mjesta nastupa.
To
je meni bio doživljaj, potom sva ta noćna druženja i povratci u matični hotel u
Rijeku, kad se u autobusu pjeva tijekom čitavog puta, staje od gostionice do
gostionice i veseli bez ikakve zavisti na nečiji uspjeh i ikakve zle šale na
nečiji neuspjeh. Na MIK-u mi je uistinu bilo lijepo, nisu mi nikakav napor
predstavljala ta silna putovanja, štoviše, veselila su me. A ono što mi je
uistinu drago jest to što su te kompozicije ostale sačuvane za povijest, što se
i danas vrte na radiopostajama i što su mnoge od njih stekle status
bezvremenskih pjesama.
Preslika festivalskog kataloga