1986.

Uvertira
MIK-n ’86 započela je još tijekom 1985. godine kad se na stranicama riječkog Novog lista vodila polemika oko toga
vrijede li tekstovi na MIK-u ili ne. No, nisu tekstovi i financije bili jedini
prob­lem festivala, počela su i razilaženja u razmišljanji­ma onih koji su ga
“vodili” – članova Savjeta. Poradi svega skupa MIK te godine nije
održan u uobiča­jenom. ljetnom terminu, već je upriličen krajem rujna. Iz
Pazina je krenuo 30. rujna, gostovao u Kašteliru, Bujama i Novom Vinodolskom da
bi umjesto u Ronjgima, kako je to bilo naznačeno u programu, finale ostvario u
riječkom kazalištu Ivana Zajca 4. listopada.

Kompozicije, autori i izvođači
Festivala MIK ’86

1. BOĆAR (N.
Milotti – D. Načinović – Z. Markulj) Ira KRALJIĆ i Aldo GALLEAZZI

2. VINODOLE (Đ. Jusić
– M. Vojta – D. Jusić) Damir JANČIĆ

3. IN VINO
VERITAS (N. Milotti – D. Načinović – K.Oblak) Angelo TARTICCHIO

4. MEŠNICE
(N. Milotti -. J. Šepić – R.Bosner) Ira KRALJIĆ

5. TI SI MORE
(L. Kos – L. Kos – Z. Markulj) Lada KOS

6. OD LANTERNE DO LANTERNE (B. Zahtila
– I. Velenik – S. Mihaljinec) Josip BAJOK i Lado LESKOVAR

7. PROZOR
PREMA JUGU (M. Sepe – I. Fjamengo – M. Sepe) Majda SEPE

8. BRIJAČIJA
JOVANINA (N. Drpić – Z. Turak – S.Glojnarić) Aldo GALLEAZZI

9. KATE (M. Grgantov
– B. Grgantov – R. Bosner) Branko VIŠNIĆ  i Toni KLJAKOVIĆ

10. DIMI Z
KVARNERA (J. Vuk – J. Vuk – M. Jeličić) Lado LESKOVAR

11. VRAĆAJU
SE LAĐE (M. Doležal – M. Doležal- S. Glojnarić) Ljubica BUKIĆ

12. BARCADERO
(A. Baša – D. Načinović – A. Baša) Branko VIŠNIĆ

13. LIPA
MLADOSTI (Z. Runjić – J. Burić- S. Kalogjera) Toni KLJAKOVIĆ

14. ARMUNIKA
(V. Filčić – V. Sušanj – A. Baša) Vlatko FILČIĆ i Igor LICUL

Isti orkestar
(Zabavni orkestar RTV Zagreb), isti dirigent (Silvije Glojnarić), isti
voditelji (Ljubo Jelčić i Ester Fantov). Skladateljske “domaće  mikovske snage” pojačane su “uvozom
izvana” pa su se na zadnjem “starom MIK-u” pojavili kompozitori
Delo Jusić, Zdenko Runjić i Mojmir Sepe.

Nagrade

NAGRADE
PUBLIKE:

1.  Ira
KRALJIĆ i Aldo GALLEAZZI, skladba “BOĆAR” (N. Milotti – D. Načinović
-Z. Markulj)

2. Vlatko FILČIĆ i Igor LICUL, skladba
“ARMUNIKA” (V. Filčić – V. Sušanj – A. Baša)

3. Toni
KLJAKOVIĆ i Branko VIŠNIĆ,  skladba
“KATE” (M. Grgantov – B. Grgantov-R.Bosner)

NAGRADA ZA
NAJBOLJI ARANŽMAN:

Zoran MARKULJ
za kompoziciju “BOĆAR”

NAGRADA
“ROŽENICE” ZA NAJBOLJE KORIŠTEN ISTARSKI MELOS:

Nello MILOTTI
za skladbu “MEŠNICE”

NAGRADA
“SREBRNO JEDRO” ZA NAJBOLJI TEKST:

Vlasta SUŠANJ za tekst pjesme “ARMUNIKA“

SJEĆANJA

Ako postoji netko tko “stari MIK” ima u “malom prstu”, to je zasigurno profesorica Alverna Smokvina. Na čeiu MIK-a provela je četrnaest godina. Kao Alverna Kordić rođena ¡ na Sušaku 1937. godine, gdje je završila pučku školu. Kao dvanaestogodišnjakinja bila je prvakinja Hrvatske u mačevanju, a njezin otac Franjo Kordić bio je prvi gradonačelnik oslobođene Rijeke. Gospođa Smokvina, Rapkinja podrijetlom, diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu talijanski jezik i književnost na katedri Erosa Sequija, a na prvoj godini studirala je turski i arapski jezik. Od 1950. do 1960. radila je u listu La voce dei popolo, od 1960. do 1962. u Novom listu, potom kao simultana prevoditeljica u Dubrava filmu, zatim od 1965. do 1968. godine u Turističkom društvu Grada Rijeke pa godinu dana u Zavodu za zaštitu zdravlja. Savjetnik za kulturu bila je od 1969. do 1971. godine i napokon od 1971. do 1992. godine direktorica je Koncertnog ureda Grada Rijeke. U organizacijskom odboru Festivala MIK po prvi se put našla 1969. godine. Kad je 1969. godine s istarske strane, od strane organizatora festivala, došao prigovor na “lokalnost” u nazivu dotadašnjeg festivala – Melodije Kvarnera – gospođa Smokvina dala je prijedlog da se festival imenuje kao Festival Melodija Istre i Kvarnera, što su Vally Ružička, tadašnja direktorica Koncertnog ureda, Vojko Kiš i ostali u Savjetu odmah prihvatili. MIK je imao Savjet sastavljen od predstavnika općina, kasnije od predstavnika Fonda kulture, koji se sastajao jednom godišnje festival je trajao najmanje dvadeset dana jer nije MIK bio samo ono što se moglo vidjeti tijekom festivalskih večeri. Njima je prethodilo mnogo sastanaka, proba i ostalih organizacijskih obaveza. Najduži MIK-ovi gostovali su u šesnaest mjesta, a osim promocije glazbenika s područja Istre i Hrvatskog primorja, cilj mu je bio poticati folklorne i druge amaterske aktivnosti. Prisjećajući se perioda “starog MIK-a”, gospođa Smokvina kaže kako je danas drugo vrijeme, sve je drugačije, na tržištu postoji više medija, razina komunikacije je drugačija, u ono vrijeme MIK je otvarao potencijale svojim domaćinima.

Sjećajući se nekadašnjeg MIK prisjeća se dr. Branka Fučića, velikog radnika koji je temeljito proučavao povijest pojedinog mjesta i davao smjernice pri izradi amblema gradova i mjesta domaćina MIK-a. Kaže i kako je MIK, osim svog glazbenog značaja, imao i gastronomski značaj, odnosno zacrtavao je neke gastronomske ceste duž Primorja, otoka i Istre. Ondašnji mikovci unaprijed su znali da ih na Čavlima čeka palenta kunpirica, lunice (srdelice) u Novom, fritule i kroštule u mnogim mjestima Istre, slana riba u Medulinu, rapska torta u Rabu, belica u Kastvu, žabe u Lokvama i tako dalje. Tvrdi da MIK bez pojedinaca u mjestima domaćinima ne bi bio MIK, prisjećajući se u tom kontekstu Srećka Kabalina, Adelije Bebe Haramije, Maje Brozović i mnogih drugih.

Bilo je naporno, ali i lijepo. Ne vjerujem da bi današnji pjevači izdržali sve te napore, toliko dana putovanja, kaže dugogodišnja direktorica “starog MIK-a” i dodaje kako je ondašnji Jugoton bio izdavač ploča na koje je stao samo dio festivalskog repertoara (dvanaest je bilo ograničenje). Kako je Jugoton određivao koje će se skladbe naći na ploči, dogodilo se da je čak dva puta izostala pobjednička skladba, pa su je morali nadoštampavati.

Poznata je Alvernina izreka: “Prvi se M(l)ačići u vodu bacaju”, a povezana je s već spomenutim slučajem Mlačić, kad je mladi debitant pjesmu Moj Kastav u svakom mjestu pjevao na način da joj u naziv stavi ime mjesta u kojem je karavana gostovala. Tu nepodopštinu i podilaženje publici Alverna je sasjekla u korijenu oduzevši Mlačiću sve osvojene glasove. Tim je potezom spriječila i svaku pomisao da na MIK-u izvođač može na tako perfidan način manipulirati publikom.

Na upit o još kojoj anegdoti s MIK-a, gospođa Smokvina je odgovorila:

Cijeli je MIK bio jedna velika anegdota.

Za sebe kaže da je bila “buntovni idealist, antipatičan i tvrdoglav”, pojasnivši izrečeno na sljedeći način: Idealist nikada ne može biti razočaran, može biti samo izdan. Ako se nešto radi iz idealizma, nikad čovjek ne profitira, jedino što može imati od toga je satisfakcija da je radio ono što je mislio da je ispravno.

U novinskom tekstu pod naslovom MIK je rodio 270 skladbi (Novi list, 26. svibnja 1986. godine) autora Marija Glogovića i Stanislava Škrbeca između ostalog je zapisano: Od dugogodišnje direktorice Festivala MIK, profesorice Alverne Smokvine, zatražili smo da našim čitateljima predstavi MIK u nekoliko najhitnijih statističkih pokazatelja. (…)

MIK je u 23 sezone posjetio 39 mjesta Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, pojedina mjesta više puta. Održano je 235 festivalskih večeri koje je pratilo oko 285 tisuća gledatelja (bez TV gledatelja). Ukupno je izvedeno oko 270 skladbi – konkuriralo ih je mnogo više. Ukupan broj sudionika – pjevača, kompozitora, tekstopisaca, aranžera, članova orkestra, voditelja, glumaca, amatera i drugih – penje se iznad dvije i pol tisuće. I na kraju – festivalska karavana je za trajanja MIK-a prešla oko 32 tisuće kilometara i dosta morskih milja… Još osam tisuća kilometara pa bi po ekvatoru obišla zemlju.