Iz razgovora Ane Štefok, pobjednice Melodija’Kvarnera ’64 te prvonagrađene od strane stručnog žirija, i Lee Domijan,, novinarke Radio Rijeke:
Sjećate li se još 1964. i pobjede na Melodijama Kvarnera?
Sjećam se jako dobro. Najprije sam pobijedila na Zagrebačkom festivalu, a onda u Rijeci. Pjevala sam dvije nagrađene kompozicije: “Nade”, koja je pobijedila po glasovima publike, i “Bez jedra i vjetra”, pobjednicu odlukom stručnog žirija. Prvoj je bio autor Ivo Kustan, a drugoj moj dragi prijatelj Ljubo Kuntarić. Bila mi je ta ’64. uspješna godina. Tada još nije bilo puno festivala, ali ni nas pjevača nije bilo puno pa je publika nekako više živjela s nama, pričalo se o nama na sva usta. Nećete vjerovati, ali tih večeri 22. i 23. svibnja 1964. kino “Partizan” izgledalo je glamurozno. Znate zašto? Radi pjevača! Svi smo se trudili, a posebno pamtim da je sve bilo prekrasno tonski, unatoč onoj staromodnoj tehnici. Sve je štimalo, sve se prekrasno čulo – orkestar i izvođači. I ja sam se divno čula, dobro sam pjevala i to je publika osjetila.